Tjelesni užici seksa Bogom su dani. Vaše tijelo ima sposobnost da se divno stimulira zato što ga je Bog učinio takvim. Užitak je, kao što je jednom istaknuo C. S. Lewis, Božje, a ne đavolske iznašašće.
Nažalost, moderni svijet, kao i onaj drevni prije njega, stvorio je od senzualnosti božanstvo, štujući seksualni užitak, umjesto da ga prihvaća za zahvalnošću. Muškarci i žene postali su roblje požude, a ne radosne sluge Božje. I tako kršćanin, reagirajući na očitu hedonističku kulturu, može upasti u jednu od dviju krajnosti: može i sam zapasti u ropstvo, ili pak, u strahu od putenosti, može uskratiti uživanje koje mu je Bog namijenio.
Kakav bi trebao biti kršćanski stav prema spolnom užitku?
Kršćaninu moraju imati na pameti tri stvari:
- Mora spoznati da je Bog stvorio njegovo tijelo (uključujući i njegove ”spolne” dijelove) te da ga je Bog opremio živčanim sustavom koji svakome od nas omogućuje da iskusi intimne užitke koji očekuju ushit što će ga naše duše jednog daža uživati u odnosu ljubavi s Kristom.
- Užitak je nusproizvod u životu, a ne cilj. Hedonist je netko kome je užitak vodeće načelo. Sigmund Freud je čovjeka vidio kao stvorenje čiju svaku djelatnost usmjerava potraga za užitkom i izbjegavanje boli. Većina nas je, međutim, otkrila da onda kada se posvetimo potrazi za užitkom, užitak nije veselje. Naši apetiti postaju zasićeni i zahtijevaju sveudilj veću stimulaciju.
S druge pak strane, kad živote posvetimo poslušnosti punoj ljubavi prema Bogu te na međusobno služenje, otkrivamo da su nam se užici, koji su nam izmakli kad smo ih postavili kao cilj, sami od sebe iznenada iskrsnuli. Tražiti užitak – znači naći razočaranje. Tražiti Boga – znači naći (između ostalog) intenzivne užitke.
- Seksualni užitak stvoren je zato da bi se uživao u braku. Fizička strana seksa samo je dio veće cjeline. Prva svrha seksa je okončanje izolacije i usamljenosti. Usamljenost se može okončati samo ondje gdje postoji povjerenje – povjerenje da se netko zakleo meni i ja njemu prisegom koja će trajati dok nas smrt ne rastavi.
Unutar takva odnosa fizičku užici spolnosti mogu cvasti i tajanstveno se produbljivai radi učvršćenja veze. Ne vjenčavamo se zato da bismo spolno opčili. Kad bi bilo tako, brak bi zaista bio ”legalizirana prostitucija”. Brakovi utemeljeni na fizičkom seksu brzo izgube čar. Vjenčavamo se zato da bismo stvorili zajednicu uzajamne pomoći i podrške, te kao izvor ljubavi. Intimnost je u takvom kontekstu pečat privrženosti. Istodobno je i fina komunikacija ljubavi i povjerenja kojom muškarac i žena jedno drugo još dublje upoznaju.
Autor: John White; prema poglavlju iz knjige ”Drugo lice erosa”
