Vjerovali ili ne, ponekad su teške životne borbe upravo ono što nam je potrebno. Netko tko trenutno prolazi kroz takvo što mogao bi se sada naljutiti, jer njemu je potrebna utjeha. Ali pričekajte i razmislite s nama.
Jednoga je dana neki čovjek, šetajući poljem, pronašao čahuru iz koje je uskoro trebao izaći mladi leptir. Sagnuo se i promatrao. Kada se na čahuri pojavio mali otvor, čovjek je odlučio sjesti i vidjeti što će se dogoditi. Nježno se tijelo mladoga leptira satima borilo provlačeći se kroz uski otvor. Odjednom, njegovo napredovanje kao da se zaustavilo.
Leptir je uložio mnogo napora da dođe dotle i izgledalo je kao da dalje nije mogao. Čovjek se sažalio, pa je izvadio džepni nožić i oštrim vrhom lagano razrezao čahuru da mu pomogne. Leptir je sada lako ispuzio van. Imao je mršavo tijelo i skvrčena krila.
Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila svakoga trenutka raširiti, zablistati šarama i da će kukac poletjeti. Čak ga je podigao i odnio u svoje dvorište da ga tamo iz dana u dan promatra. Međutim, ništa se osobito nije događalo. Zapravo, leptir je ostatak svojega života proveo puzeći okolo, mršavoga tijela i zakržljalih krila. Nikada nije postao sposoban letjeti.
Ono što taj čovjek u svojoj dobroti i sažaljenju nije znao, jeste da je leptir morao bez ičije pomoći izaći iz čahure. Sama čahura, zatim tijesan otvor na njoj i, naravno, sva ona iscrpljujuća borba da se oslobodi, bio je prirodni način na koji je leptir trebao tekućine iz svojega tijela natjerati da napune njegova krila. Samo nakon takvoga truda kukac bi bio sposoban raširiti krila i poletjeti zrakom u slobodu.
Vjerovali ili ne, ponekad su teške životne borbe upravo ono što nam je potrebno. Netko tko trenutno prolazi kroz takvo što mogao bi se sada naljutiti, jer njemu je potrebna utjeha. Ali pričekajte i razmislite s nama.
Što bi bilo s vama kada bi vam od djetinjstva, kroz cijeli život, netko uvijek svojim zahvatima pomagao da na lak način izlazite iz teških problema? Uzmimo pouku iz svijeta prirode i razmislimo o leptiru. Zar ne bismo kroz život išli deformiranoga karaktera, zakržljale ličnosti, nesposobni za nošenje odgovornosti? Bez životnih borbi, bez pronalaženja rješenja znojem mi ne bismo bili dovoljno jaki. Ne bismo bili slobodni letjeti, puzali bismo kroz život. Ta, vjerojatno imate takvih primjera i u svojoj blizini, pa takve ljude smatrate razmaženima i bezličnima. A upravo oni kojima se divite, koji znaju što hoće i koji hrabro donose važne odluke, mnogo bi vam imali reći o svojim teškim trenucima u kojima su učili kako živjeti. Na sličan način se divite i leptirima krasnih šarenih krila. A upravo je svaki od njih imao tešku borbu da izađe iz čahure prije nego što je stekao takva krila za slobodan let.
Biblija bilježi životnu priču Mojsija, velikoga Božjeg čovjeka. Tamo kaže da je prije nego je postao Božji prorok Mojsije bio egipatski velikodostojnik. Kao bebu posvojila ga je faraonova kći, princeza. Tako je njegov život od samoga početka bio dosta lak. Mojsije je imao sve uvjete za odličnu naobrazbu na kraljevskome dvoru, najukusniju hranu, najfiniju odjeću i mnoštvo slugu koji su rješavali mnoge njegove probleme. Za to je vrijeme izraelski narod patio u egipatskome ropstvu. Kao stasaloga, Bog je Mojsija mogao pozvati da u punoj muževnoj snazi jednoga velikaša profesionalno obavi oslobađanje Izraelaca. Mojsije je mogao reći: “Bože, izabrao si pavoga čovjeka! Ja sam školovani vojskovođa. Samo reci i ja ću povesti svoje sunarodnjake u obećanu zemlju!”
Međutim, ratoborni Mojsije tada nije bio sposoban biti vođa po Božjoj volji. On nije imao dovoljno životne žilavosti za ljudske slabosti, za razumijevanje, za podnošenje svih tereta i pokazivanje milosti prema narodu kakvu ima nebeski Otac. Zato je jednim brzim životnim preokretom Bog Mojsija poslao u naporno progonstvo i omogućio da sljedećih 40 godina života čuva ovce po vrletima Sinajskoga poluotoka. Tamo se egipatski princ mogao godinama mučiti s pitanjem što on radi tu sa glupim ovcama. Godinama ih je hranio, čistio, liječio, spašavao od zvijeri, sklanjao od vrućine i hladnoće. Dok su mu ruke postajale grublje od rada, a mišići žilaviji, lice mu je bilo sve samilosnije, njegovo je srce postajalo mekše, a oči su se sve češće podizale prema nebu tražeći Boga. Konačno, Mojsije je postao Božji čovjek, iskusni pastir za ljudsko stado, krotak za izvršenje Božje volje i hrabar za životne borbe. Tek tada pod njegovim je vodstvom Izrael stigao u obećanu zemlju.
Možda vam je teško, možda ne vidite ni malo dalje od problema koji su vas sada opteretili. Za početak sjetite se leptira i njegove borbe da se oslobodi čahure, te prekrasnih krila koje naporno stekne. A onda potražite Bibliju. Vidjet ćete na iskustvu mnogih da vaš trud nije uzaludan i da vas Bog ohrabruje da izdržite, jer se isplati.
Autor: Željko Bošnjak; Izvor: Biblija-govori.hr
