Taština je vrlo podmukla i ponekad ju je teško prepoznati u vlastitom životu. Evo zašto je toliko opasan grijeh.
Prema Merriam-Websteru taština je “napuhani ponos na sebe ili svoj izgled, umišljenost; nešto što je isprazno, prazno ili bezvrijedno”. Društvo vidi taštinu kao pretjeranu zabrinutost oko toga kako izgledate ili kako vas ljudi vide. Društvo također vidi pojedince koji su usredotočeni sami na sebe, misleći da se cijeli svijet vrti oko njih.
Biblijska definicija taštine obuhvaća više od same umišljenosti. Salomon je to sažeo kao “sve je ispraznost” (Propovjednik 1, 2). Sve stvari koje čovjek smatra važnima ili vrijednima samo su para koja će nestati pa se trebamo usredotočiti na stvari vječne vrijednosti. Nastojimo biti najbolji na poslu, penjući se na ljestvici uspjeha ili zarađujući puno novca. Važan nam je ugled … No, u konačnici, ljudski će nas napori ostaviti praznima osim ako nisu dio Božje volje za naše živote. Bez Boga sve je doista ispraznost koja će nestati kao para. Dakle, kako možemo izbjeći ovu zamku? Na kraju Propovjednika Salomon kaže: “Čujmo zaključak cijele stvari: Boj se Boga i drži njegove zapovijedi, jer to je sva dužnost čovjeku.” Sve ostalo je taština.
Što taštinu čini tako opasnom?
Problem s taštinom je taj što je podmukla. Nešto što se čini dobrim, poput posla, postaje opsesija koja ometa naše odnose s obitelji i, što je još važnije, s Bogom. Kršćanski život je stvarna poniznost, spoznaja tko ste u Kristu. To je ravnoteža između razmišljanja o darovima koje nam je Bog dao na korištenje i razmišljanja o sebi. U Rimljanima 12, 3 Pavao upozorava: “Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.”
Održavanje naše ravnoteže je borba jer moramo funkcionirati s toliko puno aspekata našeg života, kao što su odnosi s obitelji, posao, duhovni rast i služba … Unutar svakog od tih područja, također moramo održavati ravnotežu istinske poniznosti, jer taština može uskočiti kada smo u iskušenju potapšati sami sebe po leđima bez zahvalnosti Onome koji čini sve mogućim.
Problem nastaje kada postanemo previše usredotočeni na jedno područje do točke u kojoj ne dajemo prednost važnijim stvarima. Postoji li nešto čime ste opsjednuti ili na što ste previše usredotočeni, a što vam oduzima vrijeme, energiju, a možda i novac? Je li to nešto na što vas je Bog pozvao ili je to taština?
Kako danas izbjeći taštinu?
Ključ za izbjegavanje taštine je u 1. Ivanovoj 2, 16-17: pokornost Bogu. Taština preuzima kontrolu nad našim životima pomicanjem naše perspektive prema unutra. Kada gledamo na Boga i vršimo Njegovu volju, podsjećamo se tko je Bog i tko smo bili prije nego što nas je spasio. Dakle, zadržavanje ispravne perspektive pomoći će nam da izbjegnemo zamke taštine. Neki od načina na koje to možemo učiniti su:
- Svakodnevno čitajte Bibliju jer nas usmjerava na istinu kako bismo mogli izbjeći lukave ljudske i sotonske zamke;
- Molite se. Ispovijedanje naših grijeha i izražavanje zahvalnosti za Božju milost i milosrđe pomoći će nam da ostanemo ponizni. Kada se sjetimo tko nam sve daje, uključujući i život, manje smo skloni postati žrtvom taštine;
- Ohrabrite druge, radujući se s njima u pobjedi i plačući s njima kada su slomljeni, jer nas to podsjeća da smo svi mi grešnici spašeni milošću koji trebaju jedni druge.
Kada je Bog u središtu naših života, ispraznost pretjeranog ponosa neće imati mjesta, a naš fokus će biti na stvarima od vječne važnosti umjesto na ispraznosti svjetovnih želja.
Bog želi da imamo radost i On ima svrhu za naše živote, ali ne želi da budemo “upecani” u ispraznosti ovoga svijeta. Trebali bismo uživati u Njegovim darovima, zapamtiti da dolaze od Njega i slušati Njegove zapovijedi. Ako to učinimo, taština će izblijediti poput pare kakva jest.
