Kada si nesretan, nevoljan i čini ti se da ništa nema smisla, sjeti se ovih biblijskih primjera i Boga koji je u svakom trenutku bio stvaran u njihovom životu.
Dušo moja, ne odbacuj svoje mjesto bespomoćnosti! To je oduvijek bila odaja u kojoj su se kraljevi odijevali.
Pitaj velike ljude iz prošlosti koje je mjesto s kojeg su napredovali; oni će ti reći: ‘To je bila hladna zemlja na kojoj sam nekada ležao’.
Pitaj Abrahama: on će ti pokazati na žrtvu prinesenu na brdu Moriji. Pitaj Josipa; on će ti pokazati na zatvor u kojem je bio.
Pitaj Mojsija; on će ti reći da njegova sreća počinje od onog dana kad mu je na Nilu život bio u opasnosti. Pitaj Rutu; ona će ti reći da njen spomenik podigneš na onom polju na kojem je pabirčila.
Pitaj Davida; on će ti reći da su njegovi psalmi nastali u mraku. Pitaj Joba; on će te podsjetiti da mu je Bog odgovorio iz vihora.
Pitaj Petra; on će cijeniti dan kada je potonuo u more. Pitaj Ivana; on će reći da je pobjeda došla na Patmosu. Pitaj Pavla; on će svoje nadahnuće pripisati onoj svjetlosti od koje je bio oslijepio.
Pitaj još jednog – Sina Čovječjeg. Pitaj ga s kojeg mjesta je počela Njegova vladavina nad svijetom. On će odgovoriti: ‘S hladne zemlje na kojoj sam ležao – zemlje u Getsemanskom vrtu. Svoje žezlo sam tamo dobio’.
I ti ćeš, dušo moja, biti ovjenčana u Getsemanskom vrtu. Čaša za koju si se nadao da će te mimoići će jednom u budućnosti biti tvoja kruna. Vrijeme tvoje samoće će biti tvoja kruna. Dan tvoje velike tuge bit će ti slavlje. Baš iz pustinje će se prolomiti pjesma; baš ono drveće iz tvoje tihe šume će zapljeskati svojim rukama.
