Tajni grijesi su grozni jer se, poput klica bolesti, razmnožavaju u tami. Što trebamo znati o njima i kako ih se riješiti?
”Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.” (Psalam 90,9)
U ovom psalmu Mojsije, Božji čovjek, gazi ljudski ponos. Naši grijesi izazivaju Božji gnjev, no Njegovo milosrđe traje zauvijek.
Upravo u središtu ovog psalma imamo zapanjujuće riječi: “Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.”
Kristov križ je Božji reflektor ili svjetlo. Otkriva Božju ljubav i čovjekov grijeh; Božju snagu i čovjekovu nemoć; Božju svetost i čovjekovu zagađenost.
Na golgotskom križu sva Božja svetost, sva Njegova ljubav i sav čovjekov grijeh susreli su se u našem Spasitelju, tako da se više nikad ne sretnu. Čitava bezakonja čovječanstva postavljena su na Isusa na križu. Ponio je naše grijehe u vlastitom tijelu na drvetu križa (1. Petrova 2,24).
Tajni grijesi nisu skriveni od Boga
Tajni grijesi sigurno nisu oni koji su skriveni od Boga, jer On sve zna, niti su to grijesi skriveni od naših bližnjih. Oni su grijesi skriveni, odnosno nepriznati od nas samih. Luther “nepriznatim grijesima” daje točno tumačenje. Potvrdio je stav apostola Ivana: “Ako kažemo da nemamo grijeha, varamo (samo) sebe” (1. Ivanova 1,8).
Mnogo je vrsta grijeha, ali svaki je grijeh po svojoj prirodi buntovan; to je kršenje Božjeg zakona. Biblija je jedina sveta knjiga koja se temeljno bavi ovom temom. U određenom smislu, Bibliju bismo mogli nazvati Enciklopedijom o grijehu.
Govori o podrijetlu grijeha, njegovim posljedicama, karakteru, kazni u ovom i budućem životu. No, najviše od svega govori o Božjem oprostu istih.
Tajni grijesi se razmnožavaju u tami
Tajni grijesi su grozni jer se, poput klica bolesti, razmnožavaju u tami. Isus ga je nazvao: farizejski kvasac, licemjerje; kvasac saduceja, nevjera. Licemjerje i nevjera su poput raka u duši, piše Ministry Magazine.
Sad je On Svjetlo koje otkriva naše tajne grijehe? “Svjetlost lica Tvoga.” . .. To je lice Isusa Krista, čije su oči plamen vatre, a nježne poput majčine ljubavi, i u kojem su skrivena sva blaga mudrosti, znanja i ljubavi. On je izričita slika božanstva… (Hebrejima 1,3).
Nije neobično da su se najveći sveci uvijek osjećali najvećim grešnicima, jer su živjeli i bili najbliže reflektoru, Križu! Sveti apostol Pavao, John Bunyan, Pascal, sveti Franjo Asiški!
Apostol Pavao nije pripadao perfekcionistima. Njegov osjećaj grijeha rastao je s godinama. Rimljanima 7 više je od teološkog diskursa; to je stranica istrgnuta iz Pavlova dnevnika, mokra od njegovih suza. Ponižava nas, povećava našu dnevnu skrušenost i poniznost. Izlijeva prezir na sav naš ponos.
„Ne sudite! I nećete biti suđeni“ (Matej 7,1). Beskrajno sažaljenje Isusa Krista nastaje zbog činjenice da je On (koji je učinjen grijehom premda nije znao za grijeh) u svom srcu na križu vidio odraz grijeha cijele rase.
Hoćeš li ih priznati?
U tom je odrazu na Križu istodobno vidio svu Božju pravdu, sav čovjekov grijeh i svu Božju ljubav. Tada se slomilo Njegovo silno srce! I tu je potekla krv i voda!
Kakvi god grijesi bili, javni ili tajni, Isusova žrtva je dostatna da ih prekrije. Hoćeš li ih priznati i pokajati se za njih? Vjeruješ li da je Njegova smrt zamjena za tvoju? Vjeruješ li da ti On može oprostiti sve tvoje grijehe?
