Ja sam Svjetlost svijeta (Ivan 8,12) je druga od sedam Isusovih izjava “JA JESAM“, zabilježenih samo u Ivanovom evanđelju. One upućuju na njegov jedinstveni božanski identitet i svrhu.
Izjavivši za sebe da je Svijetlost svijeta, Isus je tvrdio da je On isključivi izvor duhovne svjetlosti. Čovječanstvu nije dostupan niti jedan drugi izvor duhovne istine.
U svijetu postoje dvije vrsta svjetla
U svijetu postoje dvije vrste svjetla. Možemo opaziti jedno, ili oboje, ili nijedno! Kad se rodimo u ovom svijetu, opažamo fizičku svjetlost po kojoj opažamo djelo ruku našeg Stvoritelja u stvarima koje vidimo.
Međutim, iako je ta svjetlost dobra, postoji još jedno Svjetlo, Svjetlo toliko važno da je Sin Božji morao doći kako bi je objavio i prenio ljudima.
Isus je rekao da je On Svjetlost svijeta
Ivan 8,12 bilježi: Isus im zatim ponovno progovori: “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.” Alegorija koju je Gospodin upotrijebio u ovom stihu govori o svjetlu Njegove Istine, svjetlu Njegove Riječi, svjetlu vječnog života. Oni koji opaze istinsko Svjetlo nikada neće hodati u duhovnoj tami.
Unosimo svijeću u sobu da rastjeramo tamu. Isto tako, Svjetlo Isusa Krista mora biti odneseno u tamu grijeha koja zahvaća srca i živote onih koji Ga ne slijede. To je uvjet iza ovog Svjetla – da Ga slijedimo. Ako Ga ne slijedimo, nećemo imati ovo svjetlo, ovu istinu, ovaj vječni život.
Fizička svjetlost je potrebna za fizički život. Zemlja bi se sigurno vrlo brzo promijenila da više nema sunčeve svjetlosti. Šuma puna stabala s vrlo gustim krošnjama lišća visoko iznad ima vrlo malo biljnog svijeta na zemlji, osim mahovine ili lišajeva, za koje je potrebno malo sunčeve svjetlosti.
Biljke se nikada neće odmaknuti od svjetla – kažu da su pozitivno fototropne, privučene svjetlu. Na isti je način duhovno svjetlo potrebno za duhovni život, a to može biti dobar test našeg stajanja u Kristu.
Vjernik će težiti Isusu koji je Svjetlost svijeta
Vjernik će uvijek težiti duhovnim stvarima; uvijek će težiti zajedništvu, molitvi, Božjoj riječi i tako dalje. Nevjernik uvijek čini suprotno (Ivan 1,5; 3,19–20) jer svjetlost izlaže njegovo zlo, a on mrzi svjetlost. Doista, nitko ne može ući u istinsko duhovno svjetlo Isusa Krista, osim ako Mu to nije omogućeno (Ivan 6,37).
Slijeđenje Isusa uvjetuje dva obećanja u Ivanu 8,12. Prvo, Njegovi sljedbenici nikada neće hodati u tami, što upućuje na sigurnost spasenja koje uživamo. Kao pravi sljedbenici Svjetla, nikada nećemo slijediti putove grijeha, nikada nećemo živjeti u stanju neprestanog grijeha (1. Ivanova 1, 5-7).
Svjetlost svijeta i nama zapovijeda da budemo ”svjetla”
Umjesto toga, kajemo se za svoj grijeh kako bismo ostali blizu Svjetlosti svijeta. Drugo obećanje je da ćemo odražavati Svjetlost života. Kao što je došao kao Svjetlost svijeta, i nama zapovijeda da budemo “svjetla”. U Mateju 5,14–16 vidimo vjernike prikazane kao svjetlo svijeta.
Baš kao što mjesec nema svoju svjetlost, već reflektira svjetlost sunca, tako i vjernici odražavaju Kristovu svjetlost tako da Ga svi mogu vidjeti u nama. Svjetlo je drugima očito po dobrim djelima koja činimo u vjeri i silom Duha Svetoga.
Ovdje je naglasak na održavanju vjerodostojnog i očitog svjedočanstva u svijetu, onoga koji pokazuje da smo vjerni, da štujemo Boga, da smo pouzdani, iskreni i pošteni u svemu što radimo.
Također, uvijek bismo trebali biti spremni izraziti nadu koju imamo (1. Petrova 3,15), jer evanđeosko svjetlo koje imamo ne treba biti pokriveno, već svima očito da vide i od njega imaju koristi, te da i oni isto tako mogu napustiti tamu i ući u Svjetlost.
Izvor: Gotquestions.org
