„Moj prvi kontakt s budističkim učenjima bio je u mojim ranim 20-tima. Iako slavan, nisam bio sretan u životu kao ni većina drugih mladih ljudi i neprestano sam propitivao: “Čemu sve to?”
Tražio sam i čitao sve moguće knjige koje sam mogao naći, a tek su knjige o tibetanskom budizmu koje sam tada našao imale enorman utjecaj na mene. Jednostavno sam ih gutao.“
Ovo su riječi glumca Richarda Gerea koji je prije više od 30 godina prihvatio budizam i svojom aktivnošću na tom polju privukao mnoge druge filmske zvijezde i mlade ljude. Poznate osobe koje su već iskusile bogatstvo, uspjeh i slavu često uviđaju da im sve to ne donosi i mir i sreću u isto vrijeme. Među različitim načinima nošenja s takvom situacijom, od destruktivnih do spiritualnih i duhovnih, budizam se za njih pokazao kao jedna od opcija koja im „pomaže naći blago duboko u sebi, a ne ovisiti o vanjskim zadovoljstvima.“
Iako mase koje pomodno slijede slavne nemaju uvijek vremena, sredstava niti znanja posve prihvatiti budizam kao svoju religiju, elementi budizma su svuda oko nas. Meditiranje, prihvaćanje zakona karme i kipići Buddhe u lotus pozama uvukli su se u našu svakodnevnicu i većina ljudi ih bezazleno prihvaća. Lik Dalai Lame i poznati budistički pacifizam (uvjerenje koje se protivi bilo kakvom nasilju) još su više utvrdili dobar image budizma. Zbog svega toga, kada kršćani upozoravaju da se elementi budizma i drugih religija ne smiju miješati s kršćanstvom, ljudi ostaju zbunjeni. Ono što u današnje vrijeme priječi ljude da žive po istini, uglavnom je nedoumica kako nešto može biti loše/krivo kad se zalaže za moralnost, mir, ljubav, blagost i odricanje od vlastitih želja?
A baš to podučava budizam ili Buddhin nauk koji nastao na tlu sjeverne Indije prije više od 2500 godina. Budizam širi duh nenasilja, tolerancije, prijateljstva, blagonaklonosti, poštovanja prirode i ostalih oblika života. Trudeći se ne činiti loša i nepovoljna djela i koncentrirajući se na dobra djela, budisti pokušavaju izbjeći lošu karmu i krug reinkarnacije. Reinkarnacija ima važnu etičku funkciju u budizmu jer prema zakonu karme, u narednoj reinkarnaciji čovjeka stižu pozitivni i negativni efekti njegovih postupaka iz sadašnjeg života. Kako se ne bi onda zalagali za moralnost, mir i nenasilje kad im samo dobra djela i ustručavanje od loših mogu prekinuti lanac reinkarnacije? Osnivač budizma Siddhartha Gautama naučavao je da zlo koje čovjek čini dolazi iz neznanja, iz čega onda nastaju pohlepa, ljutnja, strah, zavist i ljubomora koji ljudske živote čine teškim i bolnim. Da bi izašli iz ovog stanja, trude se meditacijom, smirivanjem uma i razvijanjem svjesnosti pod kontrolu staviti unutarnje požude.
Nije ni malo čudno da je budizam zasnovan na djelima, koja su u ovom slučaju meditacija i kontrola svog nutarnjeg bića. Osim kršćanstva gdje se spasenje postiže vjerom da je Isus Krist Bog – gotovo sve druge religije u svijetu su zapravo jedna jedina religija koju bi mogli nazvati „Religija spasenja po djelima“, koja naučava da težak ljudski napor može donijeti sreću i spasenje. Tako budisti vjeruju da u trenutku kad se nakon mnogobrojnih reinkarnacija osoba uspije sama osloboditi i požude i sebe samog – dolaze do stanja Nirvane (vrhunska mudrost ili prosvjetljenje).
Sam budizam nije religija u onom klasičnom značenju riječi jer Buddha nije bio ni bog ni prorok ni mesija. Buddha je titula koja označava budnoga ili probuđenoga, onoga koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest, a tu je titulu sebi dodijelio Siddhartha Gautama. Budizam ne priznaje pojam boga, te je stoga oblik ateizma. Po riječima Dalai Lame: „Cilj budizma je usavršavanje čovjekovog uma, koji mi smatramo nekom vrstom konačnog stvoritelja. Nema drugog stvoritelja osim našeg uma.“
Budizam je u svojoj srži tužna nauka. Mučiti sebe kako bi okovali svoj um da više ne budu ono što jesu, pa se nakon smrti opet vratiti i patiti na svijetu – trudeći se nanovo kontrolirati sve ono što ih zarobljava. To je nauk bez dobrih vijesti. Bez Boga koji nas ljubi i koji je to pokazao na način da je prvi pristupio nama. Koji je dao svoga sina kao žrtvu, da mi ne moramo patiti i mučiti sebe i svoje tijelo. Bez ljubavi i bez milosti.
Isus Krist je govorio da je došao kako bi nam „dao život i da ga imamo u izobilju“ (Ivan 10,10), dok je Buddha došao da bi „čovjek oslobodio sam sebe od vlastitog postojanja“. Pitam se, zar nije neobično da je to također i cilj svakog zla: ono uvijek dolazi da nas „oslobodi“ (prerušeno „odvuče“) od vlastitog postojanja koje je sretno i spašeno samo uz Boga. I zašto bi se ikada pokušavali osloboditi vlastitog postojanja kada smo čuli radosnu vijest – da vjerujući da je Isus Gospodin mi imamo oproštenje grijeha i život vječni!
Autor: I.S., prema članku ”Budizam – miroljubivi nemir”
