U Islamu ima 99 imena za Alaha. Nijedan od njih nije „Otac“.
Iz obitelji sam koja ima šestero djece. Moj otac nam nikada nije pokazivao ljubav. Kad god sam čula da ljudi govore o ljubavi i podršci svojih očeva, nisam imala pojma na što misle.
Moj je otac bio ljutit čovjek. Zlostavljao nas, posebno moju majku, emocionalno i fizički. Pretukao ju je nekoliko puta gotovo do smrti. Ipak, podnosila je sve kako bi zaštitila svoju djecu.
Sjećam se i dana kada je moj otac pokušao ubiti mog brata, prisilivši ga da bosonog pobjegne na ulicu.
Kad sam bila dovoljno stara, napustila sam Iran kako bih se oslobodila svog oca i imala bolji život. Završila sam u Velikoj Britaniji.
Uvijek sam imala negativan pogled na muškarce. Pitala sam se zašto je Bog dao muškarcima takvu moć. Pokušala sam biti jaka, ali sam ipak bila depresivna i umorna od života.
Jednog sam dana u svojoj sobi po prvi put govorila Bogu sve kreacije. Odustala sam od svoje religije, koja me činila slabom i strašljivom.
Molila sam se Bogu kojeg nisam poznavala, ali čiju sam prisutnost osjećala na stvaran način. Htjela sam umrijeti, ali nisam željela počiniti samoubojstvo, jer bi to donijelo sramotu mojoj majci. Zato sam zamolila Boga da me ubije. Ali nije me ubio.
Dao mi je život. Dopustite mi da vam kažem kako.
Pronalaženje radosti
Tjedan dana kasnije susrela sam se s jednom Irankom. Kad sam joj počela dijeliti svoje srce, rekla mi je da nije vjernica – ali da je njezina kćer postala kršćanka i promijenila se. Pitala je želim li otići u crkvu njezine kćeri. Božje je djelo nevjerojatno: upotrijebio je nevjernika da mi svjedoči.
Stoga sam po prvi put otišla u crkvu i bilo mi je čudno. Ljudi su imali imena poput Muhameda i Zahre, koja su muslimanska imena. Nisam znala da muslimani mogu postati kršćani.
I muškarci su tamo bili drugačiji. Kao da nisu imali nečiste oči.
Slavili su s radošću, na mom materinskom jeziku, perzijskome. Uvijek sam se pitala zašto moram razgovarati s Bogom na arapskom jeziku, jeziku kojeg nisam znala. Zašto nije prihvatio moj materinji jezik?
Na kraju propovijedi, propovjednik je pozvao sve da povjeruju u Isusa Kralja.
Od tog dana nadalje imala sam novu vjeru i novu radost.
Učenje kako vidjeti Boga kao Oca
No čekao me veliki izazov. Morala sam prihvatiti Boga kao svog Oca. U mom umu, „Otac“ nije bila riječ koja časti Boga kojeg sam upoznala. „Majka“ bi zvučala puno bolja riječ.
Ali Bog mi se htio otkriti. I to je učinio s punim strpljenjem i blagošću.
Dok sam proučavala Bibliju, vidjela sam Očevu milost i ljubav. Dok sam molila, osjetila sam Očevu pozornost. Dok sam slavila, osjetila sam Očev zagrljaj.
Izliječio je moju prošlost, moju sadašnjost i moju budućnost. Promijenio me. Čak mi je omogućio da uistinu oprostim svom zemaljskom ocu.
Nekad sam mrzila riječ „otac“, ali danas s velikom ljubavlju i strašću slavim Boga Oca. Slavim Isusa Krista kao Gospodina, Onoga koji je spasio moju dušu. I volim hodati u Duhu, koji je uvijek sa mnom.
Moja obnovljena obitelj
Bila sam prva u svojoj obitelji koja je postala kršćanka. Kad sam podijelila evanđelje s majkom, rekla je da se u dobi od 60 godina ne može više mijenjati.
No, s vremenom je Božja suverena ljubav odjekivala i osvojila njeno srce, i danas slavi Isusa.
Podijelila sam Isusa sa svojim nećakom. Danas slavi Isusa.
Kad je moja šogorica imala problem, molila sam za nju i podijelila joj biblijski stih. Danas slavi Isusa.
Moja je sestra vidjela promjenu u mom životu. Danas slavi Isusa.
Jedan od moje braće bio je ateist. Ali danas slavi Isusa.
Vidjela sam 11 ljudi kako dolaze Kristu. Ali moj otac nije došao.
Ostavio je moju majku zbog žene mojih godina. To je nanijelo mnogo boli našoj obitelji, i dugo nitko s njim nije razgovarao. No, Bog mi je stavio na srce da ga nazovem i razgovaram s njim.
Jednog dana na telefonu, moj otac mi je rekao da ima rak. Njegova mlada žena ga je ostavila. Moja majka, koja je odrasla u vjeri, hrabro je odlučila otići i brinuti se za njega na samrti.
Tri dana prije nego što je moj otac umro, posljednji put sam ga nazvala i razgovarala s njim. Bilo je teško, ali Gospodin mi je stavio na srce da mu još jednom podijelim evanđelje. Rekla sam mu za umirućeg lopova pokraj Isusa na križu. „Poput lopova“, rekla sam mu, „još uvijek ti može biti oprošteno.“
Moja majka je bila tamo i držala ga za ruku kad se nasmiješio i zamolio Isusa da mu oprosti i da ga spasi.
Pomoć ostalim ženama
Muslimani ne poznaju Boga kao Oca. Ali slava Bogu, koji djeluje u Iranu. I mnogi, mnogi ljudi poput mene, susreću nebeskog Oca.
Danas imam privilegiju biti dio ženskog tima Elam Ministries, i imam priliku podučavati mnoge žene poput mene. Nikad nisam znala da će moja priča utjecati na toliko mnogo drugih života. Imala sam priliku reći stotinama žena u Iranu što je Otac učinio u mom životu. Govorim im o Očevom autoritetu, Očevoj pozornosti, Očevoj velikodušnosti, Očevoj vjernosti i Očevoj ljubavi.
Nakon što sam nedavno podijelila svoju priču na konferenciji za žene iz Irana, jedna gospođa Haleh prišla mi je u suzama. Njezin je otac bio poput mog. Isto tako, Haleh nije mogla vidjeti Boga kao Oca. No, nakon mnogo razgovora i molitve, konačno je mogla nazvati Boga svojim Ocem. Bilo je to poticajno za vidjeti. Sljedećeg je dana Haleh pjevala novu pjesmu Bogu o njegovom Očinstvu i kao djevojčica plesala pred svojim Tatom.
Autorica: Nadia; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thegospelcoalition.org
