Nema čovjeka koji se rodio bezgrešan. Od Adamovog pada svi su sagriješili i treba nam spasenje. Što to znači?
Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja. (Rimljanima 3, 23)
Rimljanima 3, 23 jedan je od najpoznatijih i najčešće citiranih stihova u cijeloj Bibliji. Izražava ideju koja je ključna za razumijevanje kako se spasiti od Božjeg gnjeva i uključiti u Njegovu obitelj. Izjava je kratka i jasna: svi su sagriješili. Nema nikoga tko ne griješi. Od ove istine nitko ne može pobjeći.
Pavao ne nudi nijednu kategoriju osim “grešnika” i svi spadaju u nju. Ne postoji “razlika”. Najmoralniji i najperverzniji ljudi nalaze se u istoj kategoriji: “grešnik”. Grešnost je opća karakteristika čitavog čovječanstva; svi smo krivi pred Bogom.
Kako su svi sagriješili?
Gospod gleda s neba na djecu čovječju da vidi tko je razuman, tko se povodi za Bogom. Ali su svi zastranili, svi se pokvarili; nema ga koji je činio dobro, nema ni jednoga! (Psalam 14, 2-3)
Drugim riječima, svi su sagriješili. Svi smo grešnici, jer je Adam prenio svoje grešno stanje na svakoga. Svi dijele Adamovu smrtnu kaznu kao naslijeđeno stanje koje se prenosi na i kroz ljudski rod i koje svako dijete donosi na svijet. Čak i prije nego što dijete može biti odgovorno za osobni grijeh, ono je prirodno sklono neposluhu, laganju itd. Svako dijete rođeno je s grešnom naravi.
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. (Rimljanima 11, 32)
Griješiti znači kršiti Božji zakon. Griješimo kad činimo ono što Bog zabranjuje (grijesi činjenja) i kad ne uspijemo učiniti ono što Bog zapovijeda (grijesi propusta). Grijeh nije samo vanjski, već se proteže čak i na naša srca.
Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. (Matej 15, 19)
Griješeći u svom srcu, promašili smo slavu i pravednost Božju. Pravedna plaća za grijeh je smrt (Rimljanima 6, 23). Zato smo od rođenja pod osudom i svojim grijesima povećavamo krivnju. Jedini način da se ispravi ovo žalosno stanje je biti savršen, što nismo u mogućnosti učiniti.
Iznimka – Jedini koji nije sagriješio
Postoji samo jedna iznimka. Njegovo ime je Isus Krist. Začet je po Duhu Svetom i rođen od djevice Marije. On je bogočovjek. Bog u tijelu.
“… a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” (Matej 1, 21)
Jedino je Isus u stanju spasiti čovječanstvo od ropstva grijeha. To je upravo razlog zašto je napustio nebo i došao na zemlju.
Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. (1. Timoteju 1, 15)
I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti. (Djela 4, 12)
Samo Isus spašava sve koji su sagriješili
Bog je poslao svog jedinorođenog Sina da ispuni pravedne zahtjeve zakona koje nismo uspjeli ispuniti i da umre na križu zbog naših grijeha.
Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? (Rimljanima 5, 6-9)
Prije nego što itko može staviti svoju vjeru u smrt Isusa Krista na križu da ga spasi, mora shvatiti i priznati da je grešnik kojem je potrebno spasenje. Pavao nas uči da je “slava Božja” standard i nitko se, osim Isusa Krista, nikad nije približio tome. Bio je potpuno pravedan i nikada nije griješio. U transakciji koja se događa kada “ustima ispovijedamo da je Isus Gospodin, a u srcu vjerujemo da ga je Bog uskrisio iz mrtvih”, pripisuje nam se Njegova pravednost i primljeni smo u Božju obitelj.
Kroz vjeru u Isusa, mi koji smo grešni proglašeni smo pravednicima pred Bogom (2. Korinćanima 5, 21). To nije naša vlastita pravednost, već Kristova pravednost koju primamo vjerujući u Njega.
