Svi djelatnici bolnice su stali u dugački red od odjela intenzivne njega do dizala zbog razloga koji je vrijedan divljenja.
Obitelji koje čekaju za transplantaciju organa voljene osobe jako dobro znaju da njihova sreća znači gubitak neke druge obitelji.
No za te obitelji postoji neka vrsta utjehe jer znaju da srce njihove voljene osobe još uvijek radi, ali u nekom drugom.
Doniranje organa je vrlo osjetljiva tema, no jedno je jasno: doniranje organa nekome spašava život.
Liječnici u St. Luke Meridian bolnici u Idahu jako dobro znaju koliko teško obiteljima pada potpis za doniranje organa njihovih voljenih osoba.
No oni ujedno znaju što taj potpis znači primateljima organa i njihovim obiteljima. Veliku je pozornost privukla tradicija u ovoj bolnici, a riječ je o načinu na koji osoblje odaje počast donatorima organa.
Riječ je o „Hodu časti“, a fotografije tih događaja su postale iznimno popularne. Djelatnici bolnice se poredaju u liniju od odjela intenzivne njege do dizala kako bi odali počast osobama koje doniraju organe u trenutku kada ih prenose s intenzivne njege.
Sve je tiho dok se bolnički krevet kreče prema dizalu. Zaposlenici spajaju svoje ruke i spuštaju glavu dok obitelji donatora prate krevet.
Deb Compton, voditeljica odjela u navedenoj bolnici, započela je „Hod časti“ prije par godina. Od tada se ta praksa proširila i na druge bolnice, napisano je na web stranici bolnice:
„Obitelji i prijatelji onih koji daju dar života su zahvalni na iskazu poštovanje i suosjećanja. Tijekom vrlo emocionalnog trenutka, supruga donatora je rekla svojoj djeci: ‘Ovo je herojski doček vašeg oca u Raj’. Za te obitelji i njihove voljene, hod časti ostavlja dugotrajan utisak te im, nadamo se, daje trenutak mira u tuzi koju osjećaju. Ne samo da je to cijenjen proces za voljene, no ujedno služi liječnicima koji su se brinuli za pacijenta kao utjeha i trenutak za razmišljanje o vlastitim osjećajima.“
Lara Leigh Vick, korisnica Facebooka, je komentirala objavu izjavivši da je njezin brat Paul bio donator organa. Bilo je to jako teško za nju i njezinu sestru, no osnažilo ju je kao medicinsku sestru.
„Budući da je bio potpuno zdrav donator organa, mi (kao obitelj), znamo da je Paul svojom smrću spasio mnogobrojne živote. Kao medicinska sestra, to iskustvo je ujedno lijepo, ali i tužno – iako znam da je smrt mog brata spasila mnoge živote ipak mi nedostaje jer je preminuo prerano.“
