Sven je u svojim dvadesetima bio izrazito aktivan i posvećen sportu. Trenirao je rukomet, bejzbol i hrvanje paralelno, te uživao u adrenalinskim aktivnostima i druženju s prijateljima.
No, iza te vanjske slike krio se mladić čiji se život vrtio oko vlastitog ega i potrebe za dokazivanjem.
Prva velika promjena u njegovom životu dogodila se kada je njegovoj majci dijagnosticiran rak. Tijekom dvogodišnje borbe s bolešću, Sven se počeo suočavati s pitanjima o smislu života i vlastitoj odgovornosti prema drugima. Nakon majčine smrti, prvi put se zapitao ne vrti li se život samo oko njega.
Teška bolest
Ubrzo nakon toga, Sven se suočio s novim izazovom. Počeo je osjećati umor i slabost, što je kulminiralo oticanjem nogu. Liječnici su mu dijagnosticirali ozbiljno zatajenje bubrega uzrokovano autoimunom bolešću.
Preko noći se njegov život drastično promijenio. Od aktivnog mladića punog planova, postao je pacijent s brojnim ograničenjima. Morao je paziti na prehranu, izgubio je 20 kilograma i osjećao se bespomoćno. Izgubio je nadu i pitao se zašto mu je Bog oduzeo sve darove.
Boravak u bolnici
Tijekom prve godine nakon dijagnoze, Sven je proveo oko šest mjeseci u bolnici. Izolacija i nemoć doveli su ga do depresije. No, u tim teškim trenucima, počeo je otkrivati ljepotu malih stvari. Šetnja vrtom ispred bolnice probudila je u njemu zahvalnost za prirodu i male radosti života.
Okružen ljudima koji su ga podržavali i usmjeravali prema Bogu, Sven je pronašao novu snagu i smisao. Shvatio je da mu bolest nije teret, već prilika za rast i služenje drugima. Počeo je primjećivati ljude oko sebe i njihove potrebe. Uključio se u crkvu, preuzeo odgovornost za rad s mladima i posvetio se pomaganju drugima.
Sven je shvatio da kvaliteta života ne ovisi o vanjskim okolnostima, već o unutarnjem miru i životu koji dolazi iz odnosa s Bogom. Cijelo svjedočanstvo pogledajte u priloženom videu:
