Svećenik je u crkvu postavio mrtvački sanduk. Ljudi su bili vrlo znatiželjni da vide što je u mrtvačkom sanduku, tj. kako izgleda leš “mrtve crkve”, pa su počeli ustaju i u redu prilazili sanduku.
U jednu malu župu došao je novi svećenik. Odmah je odlučio, da u prvih pet dana obilazi domove i obitelji, kako bi se predstavio župljanima pozivajući ih na njegovo prvo bogoslužje koje će održati u nedjelju.
Kada je nedjelja došla, crkva je bila potpuno prazna. Nitko nije došao. Onda je svećenik odlučio u lokalne novine stavi oglas. U oglasu je pisalo: “Zbog smrti crkve u našem gradu, svatko od nas je dužan prisustvovati njezinoj sahrani. Sahrana će se obaviti u nedjelju, poslije podne. Pružimo našoj crkvi pristojnu kršćansku sahranu.”
VIDI OVO: Oteo svećeniku kovertu s novcem, a kada je pročitao ime, zaplakao je naglas
U nedjelju poslije podne veliko mnoštvo znatiželjnog svijeta okupilo se na “sahrani”. Ispred propovjedaonice u crkvi nalazio se, jedan zatvoren mrtvački sanduk okružen cvijećem. Kada je pastir održao svoju malu propovijed, uobičajenu za ovakve prilike, otvorio je sanduk i pozvao zajednicu, da priđu i odaju posljednju počast njihovoj preminuloj crkvi.
Ljudi su bili vrlo znatiželjni, da vide što je u sanduku, tj. kako izgleda leš “mrtve crkve”, pa su počeli ustaju i u redu prilazili sanduku. Čim je pogledao u sanduk, svaki “ožalošćeni”, brzo je odvraćao svoj pogled i pognute glave, i sa osjećajem krivnje bi odlazio.
Svećenik je u sanduk postavio veliko ogledalo, u kojem je svatko mogao vidjeti svoj lik.
