Članak iz New York Timesa istaknuo je skrivenu bol roditelja koji nikada neće postati djedovi i bake zbog odluka svoje djece.
Novinarka Catherine Pearson napisala je: “Sve veći broj Amerikanaca odlučuje ne imati djecu. Njihovi roditelji se suočavaju s posljedicama tih odluka.” Prema podacima, 2014. godine 60% odraslih starijih od 50 godina imalo je barem jedno unuče, dok je 2021. taj postotak pao na nešto više od 50%.
Jedan od glavnih razloga zbog kojeg odrasli u SAD-u ne žele djecu jest jednostavno to što “ne žele”. Pearson je ispričala priču o Lydiji Birk, majci troje djece koja je čuvala svoju omiljenu kopiju knjige “Baršunasti zec” još otkako su njezina djeca bila mala.
Lydia je voljela biti majka koja ostaje kod kuće i veselila se dijeljenju svojih omiljenih priča s unucima. Međutim, nijedno od njezine troje djece ne planira imati djecu.
Iako smatra da je ta odluka “ispravna za njih”, priznaje da joj slama srce:
“Više nemam malu djecu, a sada neću imati ni unučad. Taj dio mog života je gotov.”
Njezin suprug John dodao je:
“To je najbolje i najgore u vezi s roditeljstvom. Gledaš kako donose vlastite odluke, različite od tvojih.”
Njihovi roditelji osjećaju duboku tugu i gubitak
Terapeutkinja Claire Bidwell Smith istaknula je kako čak i roditelji koji razumiju odluku svoje djece na racionalnoj razini često osjećaju duboku tugu i gubitak kada shvate da neće imati unučad. Rekla je: “Često čujete ljude kako govore da je divno biti djed ili baka, da je bolje nego biti roditelj. Kada netko ne dobije priliku iskusiti to, javlja se stvarna tuga.”
Smith je dodala da američko društvo rijetko priznaje ovu vrstu tuge i da ljudi ne znaju kako o tome razgovarati. Roditelje potiče da priznaju svoju bol i nauče živjeti s njom.
Psihologinja Maggie Mulqueen objasnila je kako nedostatak unučadi u starijoj dobi može potaknuti egzistencijalna pitanja o životu i nasljeđu, osobito kada stariji ljudi imaju više godina iza sebe nego ispred. Napomenula je da odluka milenijalaca i pripadnika generacije Z da ne žele djecu može opteretiti njihov odnos s roditeljima, a neki roditelji mogu to shvatiti kao osobno odbijanje, pitajući se:
“Jesam li kao roditelj toliko pogriješio da moja djeca ne žele imati vlastitu djecu?”
Mulqueen savjetuje roditeljima koji vole biti u društvu djece, ali nemaju unuke, da pronađu druge načine za ispunjenje, poput volontiranja ili podučavanja u lokalnoj osnovnoj školi, piše Catholic Vote.
