Biblija iznosi priču o čovjeku koji je kasno noću otišao k susjedu i tražio ga kruha jer mu je upravo stigao posjetitelj i nije imao ništa da bi ga nahranio.
“Onaj iznutra je odgovorio: ‘Ne dosađuj mi, vrata su već zatvorena, a mala djeca sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti dadnem’ – kažem vam, ako i ne bi ustao da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog njegova dosađivanja i dao bi mu sve što treba” (Lk 11,7-8).
Dosađivati znači da on jednostavno nije odlazio. Danas bi to bio netko tko moli: “Znam da ova generacija treba kruha, a ja nemam dovoljno. Moje znanje nije dovoljno dobro; moja snaga će me iznevjeriti. Moje suosjećanje je previše oskudno; moja hrabrost nije pouzdana. Nemam mjere Duha Svetog koja mi je potrebna da bih učinio nešto u ovoj generaciji. Ali znam da imam tebe i neću otići dok to ne dobijem!” Bog traži takvu vrstu molitve!
Isus nastavlja govoriti u vezi s ovom pričom: “A ja vam velim: ustrajno molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca” (Lk 11,9-10).
Koliko ih prima? Svi! Ne samo neki popularni ili ugledni, ne samo neki Ilija ili Elizej – svi! A to znači i vi!
Upamtite, Gospodin ne misli samo na neko ležerno traženje. Kad su sto dvadesetorica otišla u gornju sobu, nisu ležerno tražila da im Bog da Duha Svetog. Bili su potpuno svjesni da izaći i suočiti se s neprijateljskim mnoštvom može rezultirati smrću. Isto tako, znali su da im je Isus dao obećanje da će oni biti njegovi svjedoci – i tako su počeli moliti, odbijajući biti odbijeni.
Autor: Carter Conlon
