Svaki kršćanin je odgovoran Isusu za ono kako je živio svoj život. Nećemo stajati ispred velikog, bijelog Prijestolja iz Otkrivenja 20, 11 jer će ondje stajati nevjernici kako bi im se sudilo. Umjesto toga, mi ćemo stati ispred Krista i ondje položiti račune za sebe.
Možda ovo zvuči kao kontradiktornost – vjernici neće biti suđeni već će stati ispred Kristove stolice suda. Grčka riječ koja se koristi u 2. Korinćanima za stolicu suda je ”bema”, što znači mjesto odgovornosti. Stoga oni koji vjeruju u Spasitelja neće biti osuđeni na smrt, već će živjeti i biti odgovorni Njemu.
VIDEO: Što nas čeka na Kristovom posljednjem sudu?
Nemojte miješati odgovornost s iskazivanjem obrane. Mi nećemo ondje braniti svoja bezvrijedna djela – one stvari koje smo rekli i učinili, a koja nisu iskazala čast ili su osramotili ime našega Gospodina.
Bog naša sebična djela simbolizira drvom, sijenom i dragim kamenjem, što su predmeti koji se trebaju podvrgnuti vatri. (1. Korinćanima 3, 13) Vrijedna djela i riječi koja služe Gospodinu se izmjenjuju na nebu za nagrade.
Mi ćemo biti suđeni za kvalitetu našega rada. Svakome vjerniku Bog je dao pojedinačnu svrhu, koja ide zajedno sa osobnošću, talentima i duhovnim darovima koji su potrebni kako bi se ona ostvarila. Pitanje na koje ćemo trebati odgovoriti ispred Kristove stolice suda jest: jesam li živio svoju svrhu kako bih častio i proslavljao Boga.
Stajanje ispred Kristove sudačke stolice je nešto čemu se trebamo radovati. Ne trebamo se bojati jer smo voljeni Kristovi suzajedničari. (Rimljanima 8, 17) Zbog Kristove žrtve mi imamo prava na blaga s neba, a On je više nego željan podijeliti ih s nama zbog naše vjernosti i poslušnosti.
Autor: Charles Stanley; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
