Pavao je jednom prilikom rekao: “Svaki dan umirem”. Što je mislio time reći? Trebamo li i mi slijediti njegov primjer? Kako to možemo?
Naša pala ljudska narav krajnje je sebična. Rođeni smo sa željom da zadovoljimo sve svoje potrebe, a ako ne budemo oprezni, nastavit ćemo živjeti poput sebična, nezrela djeca. No, kao kršćani, pozvani smo odbaciti svoju staru narav i obući “novog čovjeka” (Efežanima 4, 22-24, Kološanima 3, 9-11).
Prije nego što je postao Božji sluga, apostol Pavao bio je progonitelj kršćana i “veliki” grešnik. Susret s Kristom ga je promijenio te je jednom prilikom vjernicima u Korintu rekao što je njegov cilj u životu:
“Svaki dan umirem, tako mi, braćo, vaše slave, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našemu!” (1. Korinćanima 15, 31)
Na što je Pavao mislio kada je rekao: “Svaki dan umirem”?
Svaki iskreni vjernik trebao bi se usredotočiti na Kristov život i završeno djelo križa. Apostol Pavao ohrabruje vjernike u Filipima:
“Ne činite ništa iz suparništva, ništa po taštini, već, s poniznošću, smatrajte druge boljima od sebe. Nek’ svatko pazi također i druge, a ne samo sebe. Ponašajte se onako između vas, kao što se to čini u Isusu Kristu: on koji je podrijetla božanskog nije smatrao kao pogodan plijen biti jednak Bogu. Već je sebe orobio, uzimajući stalež sluge, postajući sličan ljudima, i, priznat po svom liku za čovjeka; on se ponizio, postajući poslušan sve do smrti, smrti na križu.” (Filipljanima 2, 3-8)
Kao Isusovi učenici pozvani smo slijediti ga. To je bila Pavlova životna misija – nasljedovati Krista. Zbog toga su on i ostali apostoli doslovno dali svoje živote da propovijedaju svijetu svojim riječima i djelima. Možda nikada nećemo dobiti čast doslovno umrijeti za Isusa zbog naše vjere u Njega, ali Božjom milošću možemo oponašati Njegovu nesebičnost svaki dan.
Kako oponašamo Krista u svakodnevnom životu?
Evo tri načina na koje je Isus živio nesebičnom vjerom na zemlji.
1. Isus se ponizno molio Ocu
Iako je Isus bio Bog u tijelu, ipak se oslanjao na Boga Oca za sve što je govorio i činio dok je hodao ovom zemljom. Isus bi ustao rano kako bi se molio i tražio Očevu volju za taj dan.
Moramo postaviti kao glavni prioritet u svakom danu vrijeme za Boga – biti nasamo s Njim u svojoj tajnoj klijeti. Što više njegujemo odnos s Gospodinom, to On više mijenja naš život, a mi postajemo sve sličniji Njemu.
2. Isus se poslušno podložio Očevoj volji
Svaki dan suočeni smo s kušnjom zadovoljiti svoje tijelo i izaći izvan granica savršene Božje volje. Otkrivamo Njegovu volju kada čitamo Bibliju da bismo naučili Božje putove. Nismo savršeni, ali na sreću Isus je bio, i zbog Njegove žrtve na križu, dobili smo dragocjeni dar Duha Svetoga kao ponovno rođeni vjernici.
Čitamo u Luki 22, kada se Isus molio u vrtu u noći prije svog raspeća, zavapio je Ocu: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude” (Luka 22, 42).
U svom najočajnijem času, predao je svoj život Božjem planu, čak i kada je to značilo da će umrijeti vrlo bolnom smrću. Ipak, znao je da tu priča nije završila.
3. Isus nije došao da mu služe, nego da služi drugima
“Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” (Marko 10, 45)
Isus je služio tisućama i tisućama ljudi za vrijeme svog boravka na zemlji. Učinio je bezbroj dobrih stvari. Ivan nam govori o tome:
“A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.” (Ivan 21, 25)
Kome Bog traži da služiš? Koje sebične želje trebaš ostaviti po strani kako bi tuđi život stavio ispred svog? Jesi li previše zaposlen ili previše okrenut sebi da bi služio drugima?
Svaki dan umirati sebi definitivno nije lako, ali vrijedi …
Pavao je pisao o umiranju grijehu (Rimljanima 6, 11), tijelu (Rimljanima 8, 13) i sebi (Galaćanima 2, 20). Živio je ono što je propovijedao i pozivao vjernike posvuda da ga oponašaju kao što je on nasljedovao Krista. Uspio je utjecati na mnoge za Božje kraljevstvo, jer nije htio biti ometen niti prožet zemaljskim interesima.
I mi možemo reći: “Svaki dan umirem”. Grijeh, tijelo i ovaj svijet neprestano će se boriti za našu pažnju i zahtijevati naše sudjelovanje. Ali kada svakodnevno umiremo, borimo se ne odgovoriti na ta iskušenja.
