Je li raspeće bilo potrebno? Pokušajmo shvatiti i razumjeti svu bijedu raspeća jer takvom smrću je Isus umro za nas.
Razapeta osoba bi bila polegnuta na leđa na komadu drveta s drvetom stavljenom u križ koje je bilo pribijeno na jednom kraju ili na drvetu s raširenim granama koje su služile istoj svrsi.
Njegove ruke su bile raširene na križ i pribijene na oba dijela te tako pričvršćena na drvo. Stopala su pribijena na donji dio križa. Nakon što je tijelo pričvršćeno, križ bi bio podignut i učvršćen u zemlju. Ondje bi visio nesretni patnik sve dok ga bol i iscrpljenost ne bi dovela do njegova kraja.
Ne bi umro odjednom jer niti jedan vitalni dio osobe ne bi bio ozlijeđen, već bi izdržavao najgoru agoniju od ruku i nogu i ne bi se mogao pomaknuti. Takva je bila smrt na križu. Takvom smrću je Isus umro za nas.
PROČITAJTE: Raspeće kakvo je Isus iskusio je medicinska katastrofa
Dugih šest sati On je visio ondje ispred zureće gomile, gol i krvareći od glave do stopala. Njegova glava bila je probodena trnjem, njegova leđa bila su izmrcvarena od bičevanja, Njegove ruke i stopala probodena čavlima, izrugivan i podvrgnut huli svojih okrutnih neprijatelja do posljednjeg trenutka.
Prisjetimo se da je sva patnja našeg Gospodina Isusa bila zamjenička. On nije patio zbog svojih vlastitih grijeha, nego zbog naših. On je bio naša zamjena u svoj svojoj strasti. Ovo je istina najveće važnosti. Bez nje priča patnji našeg Gospodina, sa svim detaljima, uvijek se mora činiti misteriozno i neobjašnjivo. To je istina, o kojoj Pismo redovito govori i bez nesigurnosti.
PROČITAJTE: Pravi razlog zašto je Isus bio gol na križu
Rečeno nam je da Krist „On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše“; (2. Petrova 2, 22) da je „patio zbog grijeha, pravedan zbog nepravednih“ (1. Petrova 3, 18) „Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu“. (2. Korinćanima 5, 21) „Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu“. (Galaćanima 3, 13) „Tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponèse, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje“. (Hebrejima 9, 28) „Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“. (Izaija 53, 5-6) Neka svi upamtimo ove tekstove. One se nalaze među kamenjem temeljcem Evanđelja.
Hajde da napustimo priču muke našeg Gospodina s osjećajem duboke zahvalnosti. Naši grijesi su mnogi i veliki. No za njih je plaćena velika otkupnina.
Postoji beskrajna zasluga u svim Kristovim patnjama. To su bile patnje onoga koji je bio i Bog i čovjek. Zasigurno je naša dužnost da svakodnevno hvalimo Boga zbog Kristove smrti.
Autor: J. C. Ryle; Prijevod: Ivan H.
