Kada je Alexu MacDougallu dijagnosticiran rak, njegov svijet se srušio. U dubini bolnog tretmana i neizvjesnosti imao je radikalan susret s Bogom.
Premier Christianity prenosi njegovu priču o tome kako mu je uglazbljeni psalam donio mir i nadu
Kao 18-godišnjak koji je tek završio školu, bio sam pozvan da prisustvujem evangelizacijskom susretu Billyja Grahama u Anaheimu, u Kaliforniji. Te noći g. Graham je propovijedao o 2. Korinćanima 5,17, a i ja sam želio postati “novo stvorenje u Kristu”, pa sam u suzama krenuo naprijed na njegov poziv.
Jedna od pjesama otpjevanih te noći 1969. bila je himna ‘Sigurno dobrota i milosrđe’, temeljena na riječima 23. psalma. Nikad to nisam zaboravio, niti je moj život ikada bio isti.
“Imate rak jednjaka”
Mnogo godina kasnije, u dobi od 71 godine, predavao sam i uživao u životu kada sam počeo osjećati poteškoće s gutanjem. Dok sam uspio doći do liječnika prošlo je nekoliko mjeseci. Tada su došle riječi koje su promijenile sve: “Imate rak jednjaka”.
Uslijedila su 32 tretmana zračenjem, šest tjedana kemoterapije i, na kraju, ezofagektomija. Nisam očekivao 36 dana u bolnici, biti na kisiku, nazogastričnoj sondi za hranjenje, krvnim ugrušcima u plućima i bezbroj komplikacija. Nisam imao pojma da dulje vrijeme neću moći jesti ili piti bilo kakvu tekućinu.
Osim pravnih poslova koje je trebalo riješiti, napravio sam neke planove kako prebroditi ovo grozno vrijeme. Mislio sam da bih mogao pokušati slikati akvarelom. Zamišljao sam da čitam određene knjige koje su mi dugo stajale u redu. No, zbog nuspojava i silnog umora ti planovi jednostavno nisu bili ostvarivi.
Osjećao sam se kao da prolazim kroz “dolinu sjene smrti”
Također sam odabrao ‘tematsku pjesmu’ da me ohrabri i utješi. Godinama prije, prijatelj koji je bio u završnoj fazi raka slušao je njegovu ‘tematsku pjesmu’ vjere više puta prije nego što je preminuo i rekao da mu je donijela veliki mir.
Odabrao sam ‘ Psalam 23 ‘, te drevne riječi koje je uglazbio britanski skladatelj Howard Goodall. Nakon kemoterapije i zračenja bio sam dehidriran, nisam mogao gutati ni stajati, bio sam na kisiku i osjećao sam bolove. Zaista sam se osjećao kao da prolazim kroz “dolinu sjene smrti”. Znao sam da se mnogi prijatelji i članovi obitelji mole za mene, ali u tom sam se trenutku osjećao potpuno slomljeno. Opustošeno. Razoreno.
Pokrenuo sam pjesmu na svom telefonu i još jednom pritisnuo play: “Gospodin je pastir moj / Neću oskudijevati / On me tjera da ležim na pašnjacima zelenim / On me vodi kraj tihih voda”.
Dok sam slušao, poništio sam se od emocija. Suze su tekle kad je neodoljiva stvarnost Božje prisutnosti ušla u prostoriju. Imao sam mir, utjehu i sigurnost.
“Da, iako hodam / Kroz Dolinu / Smrti / Neću se bojati zla / Jer Ti si sa mnom / Ti ćeš me utješiti / Ti si sa mnom / Ti ćeš me utješiti”.
Bog mijenja sve
Ovo je bila moja prekretnica. Te lijepe riječi i Božja prisutnost opet su promijenile sve. Uvjeravali su me da ima kontrolu i da će me utješiti. Ipak, čekala me riskantna operacija i dugotrajan oporavak. Nisam znao hoću li preživjeti operaciju, ali sam znao da imam nadu, unutarnji mir i pouzdanje da sam u Božjim rukama.
Dok ovo pišem, jedanaest sam mjeseci nakon operacije. Mogu opet jesti i gutati. Moja snaga, ravnoteža i mentalna jasnoća su se vratili. Potrebne su mi mjesečne infuzije imunoterapije i tromjesečni pregledi, ali moj liječnik kaže da nemam rak. Jednostavno rečeno, ja sam hodajuće čudo i moja vjera u Boga je veća nego ikada.
Što da kažem ljudima u sličnoj situaciji koji se suočavaju s neizvjesnošću? Pomirite se s onima koje ste možda uvrijedili ili onima koji su vas uvrijedili. Usredotočite se na ono što je važno i otpustite sve što nije. Molite se i vjerujte Bogu. Stavite svoju budućnost u Njegove ruke i tražite utjehu, mir i prisutnost koju samo On može dati. Držite se i živite dan po dan. Svaki je dar.
