Je li vam supružnik najbolji prijatelj? Ako jeste, super, no loše je odnositi se prema prijateljstvu kao prema vrhuncu idealne, romantične ljubavi.
Možda ste primijetili popularno preoblikovanje braka, kao odnosa koji je primarno sličan vrlo bliskom prijateljstvu. Mladi će parovi, vrlo često tijekom objavljivanja svojih fotografija na društvenim mrežama, napisati: „Vjenčao/la sam se sa svojim najboljim prijateljem/prijateljicom.“
Svrha ovog komentara jest dodjeljivanje velikog komplimenta svojim supružnicima. Oni koji objavljuju ovakve poruke obično smatraju da je njihov brak zapravo nastavak zajedništva u prijateljstvu koje je već postojalo i da je ono nadišlo seksualnu privlačnost. Odlazak na oltar s ”njihovim najboljim prijateljima” znači dodavanje sloja u odnos koji je već bio dobro utemeljen i koji je primarno bio platonski.
Postoji nešto što se može reći o ovakvom ponašanju. No suprotnom onome što mnogi misle, postoji također nešto problematično u tome kada se prema prijateljskom odnosu ponašamo kao prema temelju bračnog odnosa; nešto što je danas često simptomatično za našu kulturalnu zbunjenost u pogledu značenja ljubavi. Stoga smatram da nam C. S. Lewis i njegovo razlikovanje između nekoliko tipova ljubavi, može u tome pomoći.
Slučajevi kada je dobro vjenčati se za svog najboljeg prijatelja
Poznavao sam određeni broj parova koji su počeli njihov odnos s prijateljskog polazišta. Uživali su u zajedničkim interesima, hobijima i načinima štovanja Boga. Jedno su prema drugome gravitirali u razgovorima, jer su jedno drugome bili zanimljivi. Tek se kasnije razvilo nešto više.
Vrlo često se privlačnost javi najprije kod jedne osobe. U određenom trenutku, kada stvari postanu jasne, nikada nije dobro takve stvari ostaviti po strani. Dvoje ljudi mora donijeti odluku: isključiti mogućnost romantičnog odnosa ili je prigrliti. Parovi, pogotovo muški članovi para, koji se odluče za ovo drugo, obično kasnije govore o tome da su ”imali osjećaj” da će tako završiti.
„Toliko dugo sam uživao u prisutnosti i društvu te žene, da mi nije bilo odmah vidljivo da je ona kvalificirana da mi bude supruga.“ Ponekad ovo mišljenje nastaje iz razloga što muškarac svoju prijateljicu ne doživljava kao njegov ”fizički tip” žene. Čuo sam da i žene govore isto za svoje muževe.
Može biti i takav slučaj da su oboje tražili nešto drugo u pogledu romantičnih veza i da se njihovo prijateljstvo nikada nije imali mogućnost razviti u takvu vrstu odnosa. Za Lewisa, kojemu su bile potrebne godine analiziranja i prihvaćanja privlačnosti prema njegovoj budućoj supruzi Joy Davidman, izgledalo je kao da romansa nije bila ”unutar njegovog radara”. Usprkos tomu, njihovo prijateljstvo urodilo je nečim novim i prekrasnim. Nije loša ideja vjenčati se za svoju najbolju prijateljicu/prijatelja.
Zbunjenost oko kategorija ljubavi
No u svakom je slučaju loše odnositi se prema prijateljstvu kao prema vrhuncu idealne, romantične ljubavi ili sugerirati da su brakovi, gdje supružnici nisu najbolji prijatelji, na neki način inferiorni. Predložiti, čak i nenamjerno, da brak treba proizaći iz vrlo intenzivnog prijateljstva, u koje kasnije bivaju ubačeni segmenti seksualnog odnosa i zasnivanja obitelji, znači ozbiljno pomiješati različite riječi i koncepte koje Biblija koristi kako bi opisala ljubav ili preciznije, ljubavi. Sve četiri njih.
Većina brakova kroz povijest nije prvo i najprije počivala na prijateljstvima. Većina najvećih brakova u povijesti temeljilo se na ekonomskim, socijalnim i političkim potrebitostima. Brak Marije i Josipa, savez za kojeg se smatra da je od najvećeg značaja kao savez sklopljen između dvoje ljudi, vrlo je vjerojatno bio dogovoren od strane njihovih očeva. Nigdje među redovima uputstva o braku u Novome zavjetu ne nalazimo odredbe gdje se buduće supružnike potiče na njegovanje i razvijanje prijateljstva.
Ono o čemu čitamo jest opis zanosne vizije partnerstva, koje proizlazi iz slave i vlasti; muškarca i žene, koji ujedinjeni prikazuju Božje djelo, utjelovljivanjem svetog otajstva, koje počiva u srži stvaranja i otkupljenja. Ono o čemu čitamo u knjigama Postanka, ono što se slavi u Pjesmi nad pjesmama i ono što je potvrđeno i obranjeno u evanđeljima, što je posvetio Pavao i što se ispunilo u Otkrivenju jest daleko iznad strastvenog dogovora oko zajedničkog stanovanja. Opisati brak, eros, kako ga je Bog zamislio, prvenstveno kao vrstu prijateljstva, znači rizik od degradiranja važnosti obaju odnosa.
Reći ”u braku sam sa svojim najboljim prijateljem”, može biti istina. No ostati samo na tome znači oduzeti mojoj supruzi njezine najviše privilegije i naslove koje ona posjeduje time što je moja supruga i pomoćnica.
Nemojte erotizirati prijateljstva
Naša moderna navika koja uključuje postavljanje prijateljstva kao zlatni standard u brakovima ide usporedno s drugim ozbiljnim, ali popularnim sukobima ili zbunjenostima koje postoje između tipova ljubavi. Razmotrimo suprotan fenomen, u kojem je prijateljstvo erotizirano. Nedavno sam vidio kako netko na društvenoj mreži ponavlja dosadnu i pogrešno protumačenu tvrdnju da Gospodar prstenova ima naznake istospolne privlačnosti. U objavi se tvrdi kako je J. R. Tolkien napisao svoje knjige za dvije vrste tipova: „one koji su željni ženidbe sa ženama i za skrivene homoseksualce.“ Drugi, daleko mudriji korisnik društvene mreže, citirao je dijelove Lewisove knjige Četiri ljubavi: „Oni koji ne mogu prihvatiti prijateljstvo kao sadržajan odnos ljubavi nego samo kao prikrivanje ili izjavu Erosa, jasno pokazuju da nikada nisu ni imali prijatelja.“
U svojoj knjizi, Lewis nastavlja citat, objašnjavajući pritom nešto o razlikovanju između prijateljstva i romantične ljubavi, filije i erosa:
„Ostali od nas znaju da, iako možemo prema istoj osobi osjetiti erotičnu ljubav i prijateljstvo, u nekim slučajevima to nije ništa manje prijateljstvo od ljubavnog odnosa. Ljubavnici uvijek razgovaraju međusobno o svojoj ljubavi. Prijatelji rijetko kada razgovaraju međusobno o svome prijateljstvu. Ljubavnici obično imaju vrlo blizak i privržen odnos; dok su prijatelji bliski zbog zajedničkih interesa. Iznad svega, Eros, dok postoji, nužan je za dvoje. No dvoje, daleko od toga da su neophodni broj za Prijateljstvo, nisu ni najbolji.“
Demiseksualnost i smrt istinskog Erosa
Razmotrimo pokušaje spašavanja erosa iz čiste životinjske privlačnosti redefiniranjem erosa kao seksualnog identiteta ili orijentacije, slično onom homo ili biseksualnom. Michaeal Kennedy-Cuomo, 23-godišnja kćer njujorškog guvernera, nedavno je na društvenoj mreži objavila razgovor u kojem se opisala kao ”demiseksualnu” osobu. Za one koji nisu upoznati s ovim izrazom, demiseksualnost se opisuje kao ”orijentaciju ljudi koje ne privlače drugi, osim ako se između njih najprije ne stvori snažna emotivna povezanost.”
Ista osoba koja je definirala ovaj izraz primjećuje kako je nevjerojatna ova takozvana orijentacija i kako njezino proglašavanje tog ezoteričnog seksualnog identiteta dodatno ukazuje na želju za dobivanjem pozornosti mlade, imućne i već privilegirane žene. U članku o definiciji izraza autorica nastavlja i piše kako je zapadnjačka kultura ogrezla u lascivnost i seksualizaciju, jer ljudi sada imaju potrebu reći da osjećaji i odnosi imaju određenu ulogu u seksualnosti osobe. Želio bih zaključiti kako je potreba Michaele u pogledu redefiniranja pravog erosa i uvođenje istog u razgovor o seksualnosti još jedan primjer kako smo pomiješali i pogrješno shvatili različite tipove ljubavi.
Otkupljujuća ljubav
Naša kultura, sada manje nego ikada ranije, zna što ”ljubav” jest. Ponekad, kultura definira ljubav kao nešto što je malo intenzivnije od genitalne uzbuđenosti. U drugim slučajevima, nudi gnostički ideal u kojem sva ljubav, čak i ljubav između muškarca i žene, nije ništa više od intenzivnog oblika prijateljstva između ljudi koji su odlučili živjeti i spavati zajedno. Neodlučni smo između Playboya i Hallmarka; preuzvišene, životinjske strasti s jedne strane i pretjerane sentimentalnosti s druge.
Između ove dvije krajnosti, koncepti poput istinskog prijateljstva, bez naznaka seksualnosti, etiketirani su kao ”prigušena homoseksualnost”. Najveća od svih ljubavi, Agape, božanska i duhovna ljubav koja je Krista odvela na križ, kako bi položio svoj život za spas ljudi i za Crkvu, po kojoj Bog želi posvetiti i oživotvoriti druge ljubavi, nigdje se ne može pronaći.
Lewisova knjiga Četiri ljubavi predstavlja veliku viziju, koja nam pomaže u ispravnom razlikovanju između Storge, Eros, Filije i Agape ljubavi i može popraviti štetu, koju je naša kultura kreirala u pogledu razumijevanja svake od njih. No ono što je još važnije, Lewis nas upućuje na duhovni izvor, s kojeg je on izvukao ovo bogato i zadovoljstvom ispunjeno znanje o ljubavima; i prema Ljubavniku, s kojim će ljudi, kada su u odnosu s Njime, sve četiri ljubavi iskusiti savršeno, no odvojeno.
Autor: Shane Morris; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
