Ovo su moja osobna razmišljanja o četiri načina na koja muževi mogu povrijediti svoje žene i uništavati svoj brak:
1. Pornografija
Vjerojatno ne postoji učinkovitiji način da se vaša žena osjeća izdana, iskorištena i povrijeđena nego što je to vaša konzumacija pornografije. Očito je da bi preljub doveo do svih tih osjećaja, ali pornografija je zapravo preljub. Pornografija je otrov. Ne postoji ništa bezopasno u tome. Ništa nevino. Ništa zabavno. To je zamjenska prostitucija. Govoreći o tome, uvijek sam se pitao zašto radimo razliku između prostitutke i porno zvijezde. Prostitutka je plaćena za seks, porno zvijezda je također plaćena za seks. Jedina je razlika u tome tko plaća i koliko. Isto se može reći za, primjerice, ‘The Johns’.
Muškarac koji gleda pornografiju plaća da ga se seksualno zadovolji od strane nepoznate mlade žene koja je vjerojatno zlostavljana i ovisna o drogi. Bilo da plaća putem pretplate ili klikom na web stranici, čime olakšava prodaju, on plaća. Muškarac s prostitutkom u nekom motelu također plaća da bude seksualno zadovoljen, ali na izravan način. Na neki su način prostitutka i ‘The Johns’ barem iskreni u onome što rade. Bilo da se radi o porno zvijezdi ispred kamera ili porno gledatelju koji se skriva iza ekrana, to je isto.
VIDI OVO: 3 laži o pornografiji koje mogu uništiti vaš brak
Postoji mnogo razloga da se pornografija mrzi, ali jedan od razloga svakako ima veze s načinom na koji nas obmanjuje. Mnogi oženjeni muškarci uporno tvrde da nema ništa loše u tome, ali sumnjam da bi rekli da nema ništa loše u tome kad bi sjedili u istoj sobi sa tom ženom i gledali je dok prakticira seksualni odnos. Neki muškarci posjećuju striptiz klubove, ali vjerojatno će priznati da to nije mjesto za oženjene muškarce. I vjerojatno će priznati da ne bi trebali razmjenjivati seksualne poruke ili koketirati s drugim ženama, bez obzira rade li to ili ne. A ipak će reći da se sati provedeni ispred njihovih laptopa dok gledaju grafički seks, u suštini, razlikuje od svih tih stvari… kako? Zato što je to fantazija? Ne, nije. To je stvarno. To se događa. To se fizički događa. Čin je moguće prenositi putem modema i internetske veze, ali se događa.
Pretpostavljam da ovo otvara cijeli novi razgovor. Iskustvo gledanja nečega na TV-u ili radnje na kompjutoru je toliko pasivno i bez napora da mislimo da se to ne računa. Zamislite internetskog trola koji tipka pokvarene i zlobne komentare na YouTube, ali nikada ne bi ni pomislio izreći ništa od toga nekome u ‘stvarnom životu’. On misli, možda i podsvjesno, da Internet nije ničije moralno vlasništvo. On racionalizira da ono što tamo radi i govori neće utjecati na ljude, uključujući njega samog, na isti način na koji bi utjecalo da se nalazi u tri dimenzije. Nema osnove za ovu racionalizaciju. To nema smisla, a ipak se zavaravamo misleći drugačije, iz ovog ili onog razloga. Ipak, unatoč lažima koje govorimo sebi, žena koja pronađe pornografiju na računalu svoga muža, osjećati će se jednako kao i žena koja sazna za aferu svoga muža. A još gore će se osjećati zbog činjenice da će njezin muž tvrditi da to nije ‘ništa strašno’, dok će veliki dio društva to isto potvrditi.
Ništa se ne govori o tome kako pornografija utječe na nas kao muškarce. To postaje ovisnost kao i svaka druga. U tome se gubimo. To nas udaljava od naše obitelji, udaljava nas od naše žene, udaljava nas od Boga. Čini nas lažljivcima i licemjerima. Mislim da ovisnost o pornografiji svakog muškarca dolazi zamotana u debeli sloj osjećaja krivnje, a osobito se to odnosi na muškarce koji imaju kćeri. Možda je klišej reći ‘to je nečija kćer’, ali ona je zaista nečija kćer, a to nešto znači. Osobito se naježim kada se sjetim starijih očeva koji gledaju pornografiju, koja uključuje žene koje su iste dobi kao i njihova vlastita djeca. To je perverzno i odvratno. Ti ljudi nisu loši ljudi, ali rade loše stvari – da stvar bude gora, ta loša stvar se prikazuje kao nevina i zabavna.
VIDI OVO: 8 grijeha koje činite svaki puta kada gledate pornografiju
Definitivno nisu laka vremena za muškarce koji bi trebali biti čestiti. Gdje god pogledamo, tu su riječi i slike koje pokušavaju ugrabiti našu pozornost i poslati nam poruke pune požude i seksualne neutaženosti. Više doista ne možete ni listati novosti na Facebook-u, a da ne vidite nešto neukusno što graniči s pornografijom. Čini se da cijeli svijet iskorištava naše slabosti. Lako je tome se predati, ali moramo se boriti. Sami sebi toliko dugujemo, a što je još važnije, dugujemo to svojim ženama. Pornografija je preljub. Pornografija će zagarantirano upropastiti vaš brak.
2. Lijenost
Oduvijek sam govorio da muškarci mogu imati iznimno velike koristi od toga da prije nego stupe u brak, nekoliko godina žive sami. Kad kažem sami, onda mislim sami, a ne ‘sami’ zajedno sa svojim cimerima u studentskom domu, ili ‘sami’ sa svojim prijateljicama. Mislim na samostalan život, plaćanje svih računa, vođenje svih poslova, briga o samom sebi i stvarima bez ikakve pomoći od strane mame i tate. Ovo sam učinio pet godina prije nego sam upoznao svoju suprugu, i još uvijek mislim da je to bilo jedno od najdragocjenijih razdoblja u mom životu.
Uz ovo što sam rekao, postoje neke zamke. Jedna od njih, koja se odnosi na mene, je da sam se u životu kao momak snalazio dobro. Naučio sam usmjeriti stvari. Naučio sam prečice. Naučio sam živjeti u relativnoj nečistoći i neredu, jer, hej, tu samo sam ja i moj imaginarni prijatelj, a njega nije briga za nered. Na kraju, kao i svaki momak sa ‘samopoštovanjem’, počeo sam koristiti samo papirnate tanjure i plastični pribor kako bih izbjegao pranje posuđa. Kupio bih novi paket čarapa i donjeg rublja kako bih izbjegao pranje rublja. Kad bi se nešto pokvarilo, jednostavno bih to prestao koristiti, i problem je bio riješen. Navikao sam se na lijenost. A onda sam se oženio.
VIDI OVO: 3 opasnosti lijenosti prema Bibliji
Nastojim se boriti protiv lijenog nagona, ali to je stvarno prava borba. ‘Pomažem u kući’, ali vjerojatno sada ilustriram problem pišući kako ‘pomažem u kući’ kao da zaslužujem priznanje za to. Odgovoran sam za prljavo suđe isto kao i moja žena, jednako sam sposoban promijeniti pelene kao i ona, i na nebu nije zapisano da bi samo ona trebala usisavati. Dakle, znam da kada ne radim ove poslove, šaljem poruku da mi je dozvoljeno oglušiti se, te ući u nekakvo vegetativno stanje, dok ona i dalje radi sve dok posao nije gotov. U obitelj je potrebno uložiti puno truda, pa kada odbijem uložiti svoj dio, u jednoj mjeri odbijam biti dio obitelji. Itekako ima smisla da se naše žene uzrujavaju oko ovog pitanja. Zaista ima smisla da nešto ‘ne toliko značajno’ poput ‘pomaganja u kući’ u konačnici može uništiti brak. Uništava ga zato što u njemu ne sudjelujemo. Nemamo pravo biti lijeni muževi. Obitelj je posao, brak je posao, život je posao, a naš je posao da ga vršimo bez prigovora.
3. Pasivnost
Mislim da su sve ove stvari povezane. Lijen muškarac je pasivan muškarac, ali ne u potpunom smislu. On može uložiti mnogo truda u obavljanje kućanskih poslova i držati sve pod kontrolom, ali s druge strane, može biti ravnodušan za duhovnu i emotivnu dobrobit njegove obitelji. Unatoč modernim osjećajima, iskreno vjerujem suprotno – da su muškarci pozvani biti vođe u svom domu. Ne možemo se opustiti i dopustiti da se stvari jednostavno dešavaju, ostavljajući vodeće mjesto prazno, koje tada moraju zauzeti naše žene. Bez obzira koliko se feministički ili progresivno doživljavaju, žene u stvarnosti ne žele muškarca koji ne želi voditi. Nijedna žena to ne želi.
Učim se dosta o tome kako da budem vođa svojoj obitelji. Uglavnom se o tome učim na teži način. Unatoč predivnom primjeru pravog vodstva moga oca, dok sam bio mlađi bilo je faza kada sam o ‘muškarcu koji vodi’ mislio kao svojevrsnoj arogantnoj privilegiji. Primamljivo je gledati na taj način, osobito prije braka i djece, te osjećaja tereta nošenja fizičke i duhovne dobrobiti kao što je Krist nosio svoj križ.
Ono što sam shvatio je da je vodstvo odgovornost, a ne pravo. To je nešto na što smo pozvani da činimo s poniznošću i ljubavlju, kao sluge, a ne kao imperatori. Naučio sam zašto su muškarci u iskušenju da prebace odgovornost na njihove žene ili čak na njihovu djecu, i naučio sam zašto to može biti tako razoran izbor. Ali sam također naučio da su svi muževi i očevi pozvani na radosno prihvaćanje tog poziva i vodeće uloge, bez obzira koliko nesavršena ona bila.
VIDI OVO: 20 zamki koje uništavaju kršćanske brakove
Istina je da se za svoju obitelj brinem cijelo vrijeme. Brinem se oko toga da nisu gladni, da imaju krov nad glavom, da im je ugodno; brinem se za njihovo spasenje; brinem se za njihovu sreću; brinem se za njihovu sigurnost. Brinem se da ne podbacim, da ih ne iznevjerim, da ne posustanem u najvažnijim trenucima. Ove tjeskobe mogu izazvati gušenje i mogu biti silne, i ponekad se osjećam kao da nisam stvoren za ono što nepovratno jesam; kao da nisam stručan u tome da budem vođa ikome, a kamoli obitelji. No, dobra vijest je da sam u pravu: nisam stručan. Nemam ono što mi je potrebno. Ako vlastitim snagama nastojim biti otac i suprug, spetljati ću se. Srećom, nisam u tome sam – Bog je ovdje. On je pravi vođa, i na kraju, moj jedini posao je da nas usmjerim u Njegovom smjeru.
Dakle, u svojim brigama znam da je On pravi odgovor. I ako usred svega toga ikada prestanem Njega tražiti, ako postanem pasivan i ravnodušan, na kraju ću iznevjeriti svoju suprugu, i naš brak će biti u teškoj situaciji.
4. Nezrelost
Više nego jednom sam prekršio pravila ‘zajednice’, pa se nadam da me to neće ponovno dovesti u probleme. No, moram reći da su se naše supruge (navodno) udale za odrasle muškarce, a odrasli muškarci bi trebali ograničiti svoje vrijeme koje provode igrajući se s igračkama. Ne tvrdim da mi, muževi, nikada ne bismo trebali igrati video igrice, premda ja rijetko za tim osjećam potrebu. Svi imamo hobije i rekreativne aktivnosti u kojima uživamo, i ako su video igrice vaše, u redu. Sretno. No, za razliku od drugih rekreacija poput, recimo, trčanja ili čitanja, izgleda da su neki muškarci skloni se izgubiti u svojim igricama, provodeći sate i sate svakog dana. Video igrice su prilično jedinstvene u svojoj sposobnosti da zarobe muškarce i oduzmu ogromnu količinu vremena i energije.
Postoje mnoge žene – i ovo znam jer sam čuo od više njih – koje su apsolutno očajne u svom braku zato što njihov mužić dođe kući s posla, upali igricu, i začahuri se u njoj sljedećih 7 do 8 sati, zaustavi se samo da bi večerao i na kraju išao spavati, a onda sutra sve ispočetka. Možda je malo ograničavajuće u potpunosti pripisati ovo nezrelosti, ali nezrelost neupitno ovdje igra ulogu.
Možda u djetetovom životu dominira želja za igrom sa svojim igračkama i ostalim neozbiljnim interesima, ali mi, kao muškarci, moramo razvijati interese za dubljim stvarima. Naši ukusi trebaju sazrijevati sukladno s našim godinama. Nije li nepošteno prema našim suprugama staviti je u situaciju u kojoj je njezin suprug opsjednut igračkama jednako kao i njezina djeca? Treba li ona uopće osjećati veliku želju za muškarcem koji ju zanemaruje radi TV-a i igrica? Kako bi ona trebala osjećati povezanost s muškarcem koji se ponaša kao da ide u osnovnu školu?
Danas se u našoj kulturi događaju čudne stvari. Osobito u mojoj generaciji, odlučili smo svoje djetinjstvo prenijeti na odraslu dob. To je razlog zašto smo sigurni potrošači video igrica, stripova, crtanih filmova i filmova sa super junacima, isto kao kad smo bili djeca. To ne znači da bismo potpuno trebali odbaciti te stvari, ali s godinama bi trebalo doći određeno zrelo gledište koje bi trebalo izgurati te stvari u jedan kut našeg života. To bi trebalo biti tek nešto u što se ponekad želimo upustiti, kao sredstvo za odmor, a ne naš životni stil. Ne kao pretjerana, glavna, neodoljiva smetnja koja nas koristi i pretvara u bespomoćne, uspavane i odrasle maloljetnike.
VIDI OVO: 6 smrtnih neprijatelja braka (osobito kršćanskog braka)
Ako želite dokaz svega ovoga što sam ovdje rekao, obratite pažnju kako neki ljudi na to reagiraju. Imajte na umu da samo smatram da zreli muškarci ne bi trebali biti opsjednuti sa igračkama, poput video igrica, koje preuzimaju njihove živote. Ova je izjava dovoljno istinita i očita, i bez da se o njoj govori. No, neki muškarci svoje video igrice doživljavaju jako ozbiljno, toliko su njima zarobljeni, i toliko obuzeti od strane tzv. ‘kulture’, da će svaka kritika na račun toga naići na bijes i otpor. Može se reći da na isti način reagira dijete kada mu oduzmete njegove omiljene igračke. Za muškarca koji se istresa na takav način, u najmanju ruku je uznemiravajuće. Ustvari, kritiziranje video igrica može biti među najkontroverznijim stvarima o kojima se govori.
Kao i sve ostalo ranije, i ovo sam naglasio, ne sa pozicije superiornosti, već kao netko tko je i sam dio toga, u borbi da bude bolji muškarac. Znam da očajnički želim biti bolji muškarac, bolji muž, bolji otac – to je jedini najvažniji cilj u mom životu. Kao muškarci, moramo pomagati jedni drugima u tom nastojanju da budemo bolji. A to pomaganje započinje na ovaj način, s malo brutalne iskrenosti. Siguran sam da ste se pronašli negdje na ovoj listi. Ja zasigurno jesam.
Ali, mi možemo bolje. Mi to dugujemo ženama s kojima smo u braku.
Autor: Matt Walsh; Prijevod: Vesna L.
