Svaki vjernik susrest će se s iskušenjima, ispitima i kušnjama. Pitanje se postavlja, kako ćemo reagirati pod pritiskom? Evo sedam stvari koje mogu naštetiti našem duhovnom rastu.
Naša narav
Jedan je muškarac izjavio da je izgubio živce sa svojom ženom i da joj je rekao nešto što je požalio. Njegova narav bila je burna, skrivena ispod površine, poput vulkana, koji se spremao eruptirati. Kada se to dogodi, činimo stvari zbog kojih kasnije požalimo. Ne možemo povući naša djela ni riječi, no možemo tražiti oprost od Boga i drugih svaki puta kada izgubimo živce pred njima. Ne možemo povući rečeno, ali možemo tražiti oprost.
Kada nevjernici vide da vjernici gube živce, u stvari vide isto ono što se događa u svijetu, a možda čak i u samima sebi. No ako reagiramo milosrdno kada smo pod pritiskom, svijet vidi da imamo postojano pouzdanje u Božju suverenost. Na primjer, vjerujemo u sljedeće: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“ (Rimljanima 8, 28) Ako vjerujemo da je sve ono što se događa Božja volja, to će nam pomoći da idemo zajedno s vjetrovima oluje, umjesto da težimo izvući se iz Njegove suverenosti.
Nezadovoljstvo
Ljutnja je nezadovoljstvo na steroidima. Ona je uvijek povezana s ponosom. Pravednički gnjev je druga tema, jer trebamo biti ljuti na primjer, kada je netko zlostavljan. Jakov je napisao sljedeće: „Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.“ (Jakovljeva 1, 20-21) Loš temperament može uništiti vaš duhovni rast, jer neprestano pokušavate raditi ”kontrolu štete”, kroz neprestano ispričavanje za ponovljene prekršaje. Takvo će ponašanje zaista uništiti vaše kršćansko svjedočanstvo, no također će ubiti i vaš kršćanski rast. Istina je sljedeće: „Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima!“ (1. Timoteju 6, 6) No kako dobiti takvo zadovoljstvo? Pavao se susreo sa više poteškoća od bilo koga od nas, no ipak je pisao: „Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan.“ (Filipljanima 4, 11) Ne možemo naučiti biti zadovoljni, osim ako najprije ne prođemo kroz teškoće. Te teškoće će nam pružiti mnoštvo vremena za uvježbavanje umijeća zadovoljstva. Takvo se zadovoljstvo pronalazi u Božjim obećanjima.
Odbacivanje crkve
Ovce koje predugo izbivaju iz ovčinjaka to čine na vlastiti rizik. Sotona luta uokolo, gledajući koga da poždere. (1. Petrova 5, 8) Tko je najranjiviji na napad? Oni koji su odvojeni iz stada i koji su odvojeni od Pastira. Vukovi se ne boje ovaca, oni se boje onih ovaca koje su blizu pastira. Vjernicima je dana zapovijed: „I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.“ (Hebrejima 10, 24-25)
Tijekom svojih osobnih kušnji, vjernik propušta ohrabrenja i molitva istinskog Tijela Kristovog. Postoji više od stotinu stihova u Novome zavjetu, koji govore o tome da trebamo biti tu jedni za druge, jer smo zajedno snažniji. Ako se trostruko uže ne prekida lako, koliko je to tek vidljivo u Tijelu Kristovom? (Propovjednik 4, 12) Tijelo Kristovo će preživjeti, kao što je Mesija rekao, tako da je ni vrata paklena neće nadvladati. (Matej 16, 15-25)
Slab molitveni život
Molitveni život vjernika može biti jedno od najjačih mjerila kvalitete duhovnog života osobe. Kada gorimo za Krista, često ćemo biti u molitvi. Unatoč tome, najnovija istraživanja pokazuju da se vrijeme za molitvu smanjuje, dok sve više vremena provodimo u medijima. Češće smo na Facebooku umjesto da čitamo Bibliju. Ako naš molitveni puls nastavi slabiti, bit ćemo potpuno ovisni sami o sebi. Bez molitve može značiti da nemamo pristup nebeskim rješenjima za naše probleme. Bog će vidjeti da želimo biti sami, pa bi nas mogao prepustiti nama samima neko vrijeme, a to je loše.
Sumnja u Boga
Na molitvu trebamo gledati kao na razgovor s Bogom. Recite slobodno Bogu da ni ne znate što da Mu kažete, jer je toliko vremena prošlo od posljednje molitve. Budite iskreni. Izlijte svoje srce. Duh Sveti prevodi čak i vapaje i uzdahe. Trebamo zahvaliti Bogu na sljedećem: „Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.“ (Rimljanima 8, 26)
Kada osjećate kao da je vaš molitveni život presušio, molite neke od psalama, kao što su Psalmi 23, 91, 103 i 51. Često, psalmist izlijeva svoje srce Bogu, ponekad čak i preispituje Božje postupke, no u konačnici uvijek završava slavljenjem Boga. Čitanje Biblije umanjit će vaše sumnje, dok će ne čitanje Biblije povećati sumnje. Isto vrijedi i za molitvu. Što duže idete bez molitve, to će vam teže biti početi moliti.
Nepoštovanje prema drugima
Bez obzira na to jesmo li članovi crkava, domari, pastiri, ako nemamo integritet, upropaštavamo naš duhovni hod s Bogom i naše svjedočanstvo prema svijetu. Ne samo to. Ožalošćujemo Duha i gasimo Njegov rad. Rimljanima 13, 7 zapovijeda vjernicima sljedeće: „Dajte svakomu što mu pripada: komu porez – porez, komu carina – carina, komu poštovanje – poštovanje, komu čast – čast.“ Ako nemamo integritet, vjerojatno ne vraćamo ono što nekome s pravom pripada. Kada o nekome govorimo negativno, time pokazujemo nepoštovanje prema toj osobi, pogotovo ako ta osoba nije prisutna i ako se ne može braniti. Ako ne poštujemo ljude, koji su stvoreni na sliku Božju, kako možemo očekivati da će se drugi odnositi prema nama s poštovanjem?
Sebičnost
Teško je u ovome vremenu pobrinuti se za naše vlastite potrebe, no pozvani smo na više; na brigu za druge. Na primjer: „Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu?“ (1. Ivanova 3, 17) Izgleda da ne ostaje. Bog nam svima zapovijeda sljedeće: „Ne gledajte svaki na svoje, nego i na ono, što je drugih!“ (Filipljanima 2, 4) Trebamo biti drugačiji od svijeta: „Jer svi traže, što je njihovo, a ne što je Krista Isusa.“ (Filipljanima 2, 21)
Zaključak
Procjenjivanje osobne razine duhovnosti je dobra stvar. Dobili smo zapovijed neka preispitamo sami sebe, kako bismo bili sigurni da smo u vjeri. (2. Korinćanima 13, 5) Svrha duhovnog preispitivanja je sljedeća: „Vi ćete prepoznati, nadam se, da smo mi sebe dokazali.“ (2. Korinćanima 13, 6) Čitajte Riječ Božju i ona će čitati vas; istražujte Bibliju i ono će istražiti vas, idite kroz Božju Riječ i ona će ići kroz vas ili bi barem trebala. Molim za to da povjerujete u Krista, jer ako ne povjerujete, nad vama i dalje počiva Božji gnjev, a to neće biti dobro za one koji odbace Krista. (Daniel 12, 2-3; Ivan 3, 18; Otkrivenje 20, 12-15) Danas je pravo vrijeme za spasenje. (2, Korinćanima 6, 2) Hoćete li doživjeti sutrašnji dan? Tko zna, možda je sutra prekasno. Povjerujte u Krista danas.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
