Možda već dugo vremena osjećate da nešto nije u redu dok molite. Ove stvari mogu poboljšati vaš molitveni život.
Godinama, kada bih razmišljao o molitvi, osjećao sam se krivim zbog nedostatka moga snažnijeg molitvenog života. Čitanje priča o velikim svecima koji mole dva sata dnevno ili više, me ostavljalo s mučnim osjećajem poraza. Često bih odlučio moliti više. Ali odluka ne bi potrajala.
Molitveni život: 5 stvari koje ga mogu preobraziti
Jednog dana sam shvatio da se nešto treba promijeniti. Iako nisam baš bio zadovoljan mojim molitvenim životom, znao sam da ga ipak imam. Nisam siguran molim li i sad koliko bih trebao. Ali molim mnogo više nego što sam to običavao. Pokušao sam razmišljati zašto je tako. Što se promijenilo? Na jednoj razini, naravno, bez obzira na molitveni život koji imam, on je plod Božje milosti. Njemu idu zasluge. Ali Bog koristi sredstva. Rad Duha ne zaobilazi naše misli, osjećaje, navike i želje. Ne, On radi i kroz sve ove aspekte naše osobnosti.
Kada razmišljam o mom molitvenom životu u ovim uvjetima, dvije vrste stvari izlaze na površinu. S jedne strane, mogu prepoznati neke stvari koje se događaju unutar mene koje često pokreću molitvu. S druge strane, postoji nekoliko alata koje sam otkrio da mi pomognu oblikovati bolje navike u molitvi. Ovaj tekst je o onome što pokreće molitvu. Idući će biti o tim alatima.
1. Čežnja
„Napravio si nas za sebe i naša srca su nemirna ako ne počivaju u tebi.“ Augustinova poznata molitva je moja biografija u jednoj rečenici. Prvo sam osjetio oštar ubod želje kao dijete. Sjećam se da sam slušao lijepu pjesmu, koja je činila da se osjećam da i sam ne znam kako. Istovremeno me činila i sretnim i tužnim. Evocirala je težnje za koje nisam znao da ih imam niti je bilo naznaka za njih. Dok sam odrastao, čežnje su postajale snažnije.
Svi osjećamo tu egzistencijalnu bol na ovaj ili onaj način. C. S. Lewis je pisao o ovoj čežnji, nazivajući je „najvjernijim pokazateljem našeg stvaranja.“ Problem je, naravno, da mi obično pogrešno protumačimo predmet naše istinske želje. Trudimo se ugasiti našu žeđ s osobnim uspjehom, seksualnim ispunjenjem, odnosima i vezama, akumulacijama cool stvari, i uz suglasnost ostalih. Napuštamo izvor žive vode, i pokušavamo piti iz slomljenih studenaca, koji ne mogu držati vode. (Jeremija 2,13). No, bol ostaje. A ta bol je jedan od ključnih poticaja za molitvu. Po riječima psalmiste:
Koga imam na nebu? I s Tobom ništa neću na zemlji. Čezne za Tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mog i dio moj dovijeka. (Psalm 73,25-26)
2. Krivnja
Drugi pokretač moje molitve je krivnja. Ne mislim na to da osjećam krivicu ako se ne molim. Mislim na uvjerenje koje osjećam da sam sagriješio protiv Boga i protiv drugih. Citirat ću priznanje koje je Robert Murray M’Cheyne napravio u jednom od svojih pisama: „Nitko osim Boga ne zna kakav ponor podmitljivosti je u mom srcu.“ Svatko tko svoje srce istinski poznaje, može reći isto. Pretpostavljam da sam više molio molitve ispovijedi nego bilo što drugo. Ja sam tako zahvalan za Psalam 51 i ostale pokajničke psalme. Ovi psalmi, uz obećanje božanskog oprosta, podsjećaju nas da ne moramo živjeti u krivnji ili ostati u našim grijesima. Sa poreznim kolekcionarem u Luki 18,13, možemo moliti: „Bože! Milostiv budi meni grešnome.“
3. Stres
Vjerojatno ništa nije pomoglo mom molitvenom životu kao pritisak teških i bolnih okolnosti. Mi to nazivamo stresom, ali biblijska riječ je „iskušenje“. Ponekad su naše okolnosti gotovo nepodnošljive. Osjećamo se kao da ćemo potonuti. Zato jedna od mojih omiljenih molitvi iz Svetog Pisma dolazi s Petrovih usana, dok tone pod valovima: „Gospodine, spasi me!“ Kratka je, jednostavna i smislena. Ali za nekoga očajnog za pomoći, dovoljna je.
Na nekoj razini iskušenja su – pa dobro – stresna. Ali kad možemo prihvatiti naše kušnje kao instrumente u rukama našega Oca, namijenjenih za naše dobro, one nas mogu dovesti u dublju ovisnost o njemu. Riječima stare himne:
„Iskušenja čine obećanja slatkim,
Iskušenja daju novi život molitvi,
Iskušenja me dovode pred Njegove noge,
Polože me nisko i čuvaju me tu.“ (William Cowper, „Dobrodošlica križu“)
4. Ljubav
Još jedan motiv koji pokreće molitvu je ljubav. Posebno na umu imam ljubav i suosjećanje za ostale. Kad je Pavao upitao vjernike u Rimu da mole za njega, on je apelirao na njihovu ljubav, plod rada Duha u njihovim srcima. Ljubav je najučinkovitiji poticaj za posredničku molitvu.
PROČITAJTE: Što je zagovornička molitva?
Kao župnik, dobijem sjedalo u prednjem redu za ljudske najdublje potrebe i probleme. Više nego često, osjećam se neadekvatnim za zadovoljavanje tih potreba. Ali učim da je najbolji način za voljeti ih je moleći se za njih, pitajući Onoga čija samodostatnost ne poznaje granice kako bi se zadovoljile njihove potrebe sukladno prema bogaćenju u svome Kristu.
5. Zahvalnost
Još jedan motiv koji pokreće molitvu je zahvalnost. Trebao bih osjećati više zahvalnosti nego što to osjećam. Kao što M’Chayne, kojeg sam citirao iznad, kaže u prekrasnoj pjesmi:
„Kad stojim pred prijestoljem,
Odjeven u ljepotu koja nije moja,
Kad vidim tebe kakavjesi,
I volim te bezgrešna srca,
Tada, Gospodine, ja ću u potpunosti znat-
Ne prije toga – koliko dugujem.“ (Robert Murray M’Cheyne, „Ja sam dužnik“)
Poput M’Cheynea, znam da nisam potpuno svjestan koliko dugujem Božjoj dobroti i milosti. No, ponekada dobijem uvid – a to je na začelju novog viđenja mojeg grešnog srca i Gospodinove neiscrpne milosti u mom životu – i zahvalnost se onda prelije u radosno zahvaljivanje.
Čežnja, krivnja, stres, ljubav i zahvalnost. Ne postoji ništa jedinstveno u tim osjećajima. To su obične stvari iz kojih su svi naši unutrašnji životi napravljeni. Ali ono što sam polako naučio je to da treba pustiti te obične stvari da budu početno mjesto molitvi.
Ako želite rasti u svom molitvenom životu, samo počnite gdje i jeste.
Sudara li vaša duša osjeća tupu bol za nečim više? Predajte to Bogu. Je li vaša savjest obojena sjećanjem na jučerašnje grijehe? Predajte ih Isusu. Jeste li zabrinuti za zdravlje voljene osobe? Anksiozni zbog toga kako ćete spojiti kraj s krajem ovog mjeseca? Rasteretite svoje srce Ocu.
Gdje god da ste, s čim god da se suočavate, počnite ovdje. Donesite svoje potrebe na prijestolje milosti, i vi ćete imati molitveni život.
Autor: Brian G. Hedges; Izvor: Christianity.com
