Što nas Duh Sveti uči? Biblija donosi jednostavne stvari koje kršćani trebaju znati.
Postoji stih u Bibliji koji jako lijepo opisuje djelovanje Duha Svetoga. Radi se o 1. Korinćanima 2, 12: „A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.“
Što je Pavao mislio s ovime? Analizirajmo poglavlje kako bismo to mogli razumjeti.
Pojednostavnite
„I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje.“ (1. Korinćanima 2, 1) Pavao započinje s podsjećanjem crkve u Korintu kako je došao do njih. Bio je ondje godinu i pol. To je za Pavla poprilično dugo, budući da je on brzo putovao iz jednog mjesta u drugo. U Korintu je propovijedao evanđelje i otvarao lokalne crkve. Započeo je u sinagogi, odakle je bio izbačen, a nakon toga je nastavio s crkvenom zajednicom vjernika bivših Židova i pogana, odnosno nežidova. Nakon godine i pol, Židovi koji nisu prihvatili evanđelje odveli su Pavla na sud.
Zašto je Pavao sve to činio? Nije pokušavao pridobiti ljude svojim govorništvom. Nije izgovarao komplicirane filozofske rečenice. Sve je pojednostavnjivao.
Samo Isus
„…jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.“ (1. Korinćanima 2, 2)
To je ono što su ljudi trebali znati. To je ono što im je Pavao govorio. Jeste li čuli za Isusa Krista? On je Božji Sin. Ne poput Herkula; za njega se govorilo da mu je bog otac i da ima ljudsku ženu, što ga je činilo polubogom. Ne, Isus je Božji Sin. Uvijek je postojao, no došao je na ovu Zemlju kao čovjek. Ova je Zemlja stvorena za Njega i došao je k nama, točnije Izraelu. To je bilo sjajno! Isus je bio i jest, svjetlost svijeta. Jasno možemo vidjeti Njegovu božansku moć. Zapovjedio je oluji i ona se umirila. Istjerivao je demone. Iscijelio je ljude jednom riječju. Čak je i neke uskrsnuo od mrtvih.
Kako je govorio! Ljudi su se oslanjali na Njegove riječi. Iz cijele zemlje ljudi su dolazili kako bi Ga slušali. Govorio je o Božjoj ljubavi. Pripovijedao je prekrasne priče. Kada ste Ga slušali znali biste da On zaista poznaje Boga! Tako je. Rekao je: „Svatko tko je vidio mene vidio je i Oca.“ (Ivan 14, 9) Kako je tek živio! Nekima je trebalo da se na to naviknu, no ako ste mogli prijeći preko predrasuda, vidjeli biste Njegovu ljubav. Pozivao je poreznike, ljude koje su prezirali svi. Pozivao je k sebi djecu u trenucima kada bi odrasli željeli otjerati djecu od sebe, jer odrasli su govorili. Ženi, koju je društvo odbacilo zbog njezinog nedoličnog načina življenja, Isus je pružio drugu priliku.
Znate li što su Mu učinili? Razapeli su Ga. Pribili su Ga na križ, golog. Tako je umro. Šokantno nakon uvoda, zar ne? Da tako sjajan i moćan čovjek završi na križu. Njegovi su učenici također time bili u potpunosti zbunjeni. No kasnije su razumjeli zbog čega se to dogodilo.
Znate li zašto je Isus bio razapet? Zbog naših grijeha. Isus je bio i dalje jest savršena žrtva, koja je predana Bogu, kako bi odnijela grijehe svijeta. Sva čudesa koja je učinio, sva podučavanja koja je izgovorio, sva ljubav koju je pokazao, sve to je završilo razapinjanjem. Ne kao neuspjeh, nego kao zbir svega onoga zbog čega je došao ovdje. Zahvaljujući križu mi možemo doći Bogu. Ako vjerujemo da je Isus bio žrtveno janje koje je uzelo na sebe grijeh, tada se ne trebamo bojati Božjeg suda, koji dolazi na ovaj svijet. Imat ćemo vječan život.
Znate li kako to znam zasigurno? Jer se dogodilo nešto što se ranije nikada nije dogodilo. Dva dana nakon što je razapet, Isus je uskrsnuo od mrtvih. Ustao je i dobio je tijelo koje ne može umrijeti. Vratio se u raj, no prije povratka Ocu rekao je: „I reče im: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko povjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne povjeruje, osudit će se.“ (Marko 16, 15-16)
To je ono o čemu je Pavao govorio Korinćanima. Rekao je nešto više o tome u idućih nekoliko stihova.
Sila Duha
„I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage.“ (1. Korinćanima 2, 3-4)
Pavao kaže ovdje kako nije on razlog zbog kojeg su ljudi počeli vjerovati. Nije on razlog nastanka crkvi. Pavao se osjećao slabo, njegovi govori nisu bili prikaz govorničkih sposobnosti. No nešto se ključno događalo ondje: „Duh i sila.“ Ovo možemo tumačiti kao duhovna sila ili sila Duha. Nije bilo važno to što Pavao nije bio tako dobar govornik, jer je na djelu bio Duh Božji. To je ono što je činilo razliku.
Pavao vjerojatno pod ovime smatra da su ljudi vidjeli djela Božjeg Duha, zbog čudesa koja su se događala. Ljudi su bili iscijeljeni. Demoni istjerani. No to također znači i sljedeće: ljudska srca su bila dotaknuta propovijedanjem o razapetom i uskrsnulom Isusu. Počeli su se pitati: što moram učiniti kako bih bio spašen? Bili su obraćeni. Zahvaljujući sili Duha Svetoga, dobili su novi život.
Nemojte misliti da sila Duha Svetoga uglavnom znači čudesa. Za Pavla je drugi aspekt, vjerovanje u Isusa, bio daleko važniji od čudesa. Ono što dovodi do djelovanje sile Duha Svetoga jest vjera. U Djelima apostolskim 18, gdje čitamo o tome kako je Pavao ostao u Korintu, također čitamo o njegovim učenjima, no ništa o čudesima. U ovom poglavlju, Pavao jasno govori da je jedino što njega zanima Krist razapeti. Znamo da su se događala i čudesa, jer su ona opisana dalje u 1. Korinćanima 12. No za Pavla su daleko važnije promjene bile one duhovne prirode, koje su za njega bile daleko čudesnije od fizičkih čuda.
Vjera je duhovna stvar
„…da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.“ (1. Korinćanima 2, 5)
Ovdje Pavao naglašava duhovnu stranu vjere. Ako je ”vjera” jednostavno uvjerenje, jer za nju postoji više argumenata za nego protiv, onda je ona ”ljudska mudrost”. No poanta vjere jest u tome da ona mijenja čovjeka, zahvaljujući Božjoj sili.
Ovo su prvi stihovi u kojima Pavao objašnjava stvari koje nam je Bog dao i za koje nam Duh pomaže u njihovom razumijevanju. Prije svega, to je Isus i sve ono što je učinio za nas.
Autor: Marten Visser; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
