Postoji jedna stvar koju vam nitko neće otkriti prije stupanja u brak, a tiče se vas samih, i puno je teža nego što to mislite. Brak nije lagan, on zahtjeva rad.
Ako ste bili na vjenčanju, svjedočili ste ljepoti spajanja dvije duše u zajedničku budućnost. Možda ste iskusili i dubine emocija koje su prethodile tom danu. Toliko snova i nada je položeno u vjerovanje da se naši životi zasnivaju na tom ”uzimam” trenutku.
Svaka bol u srcu vodila je do ovog trenutka zbog čega se svaki gram romantične tuge isplatio. Ako postoji jedna stvar koju sam naučio i vidio radeći gotovo 10 godina s kolegama studentima i mladim odraslima, a koja se ne primjećuje u svom tom zbiru emocija, jest to da velik broj nestrpljivih muževa i žena tretiraju brak kao nagradu koja im treba biti dodijeljena, umjesto da na brak gledaju kao na blago za koje se treba boriti.
Previše sam puta vidio da ljudi žarko vjeruju da će se stvari promijeniti nakon što se vjenčaju. Da će postati odgovorniji, da će biti ljubazniji, slatkorječiviji, manje ponosni i više požrtvovni.
No to vjerovanje se ne pretače u stvarnost. Što se događa? Oni ostaju isti onakvi ljudi kakvi su i bili iz razloga što temeljite pripreme i osobno sazrijevanje nisu bili toliko važni na njihovom popisu stvari koje se trebaju učiniti kao što su recimo bili pronalaženje prave haljine, cjenovno najpristupačnijeg mjesta i savršenog odredišta za medeni mjesec.
Istina je da se šminka izliže, pokloni bivaju otvoreni, medeni mjesec završi i sve što preostaje jest povratak u normalnost. Izgleda da smo potrošili više našeg tinejdžerskog i odraslog života u pripremi za prvi dan braka, nego što smo se pripremili za dane koji slijede nakon njega. Kako to možemo promijeniti?
Pripremite se.
Vjenčane ceremonije su zanimljivi događaji. Nakon što se vjenčate vjerujete da ceremonija, fotografiranje, ples, proslava označavaju nastanak vašeg novog života. Života kakvog ste sanjali. Života o kojem ste pisali pjesme. Života za koji ste bili povrijeđeni i za koji ste se borili.
Učinili ste sve što je bilo u vašoj moći kako biste dospjeli ondje. Sanjali. Planirali. Žudjeli. Nadali se. Tužna stvar koja je čini se stvar kod većine nas, jedna stvar koju nismo obavili:
Pripremu.
Evo otrežnjujuće stvarnosti: brak vas neće učiniti drugačijom osobom u smislu da jednom nakon što ceremonija završi i nakon što ste postali muž i žena da ćete postati drugačija osoba nego što ste bili prije 38 sekundi. Ista ste osoba. Vaš supružnik je isti. Kakve god probleme da imate i s kakvim god da ste se grijesima nosili – oni su još uvijek tu i bit će povećani nakon što započnete svoj život s drugom osobom.
Njegov sarkazam neće nestati. Njezino nestrpljenje se neće čarobno samo od sebe obrisati. Stvari u vezi grijeha prije braka ostaju isti i nakon stupanja u brak. Zbog ovoga se ciljano trebamo boriti protiv grijeha i usmrćivati ga. To znači rad. To znači dug, težak rad.
Samo zato što imate odličnog supružnika kojeg volite ne znači da ste otkrili sastojak za bračnu sreću bez kušnji. Zašto? Zato što brak uključuje dvoje ljudi. Brak za zemaljskog supružnika će uvijek povećati kompleksnost naše grešnosti. Jedino što nas čisti od nje jest brak s Kristom – našim nebeskim, vječnim supružnikom.
Vaš supružnik sam ne može stvarati bračnu radost. Oboje se trebate boriti za bračnu sreću tako što ćete se uhvatiti u koštac s vašim nedostacima i ne baš tako privlačnim tendencijama da se oglušite na Božju Riječ i Duha Svetoga. Postoji ta legenda koja prevladava u našoj kulturi koja tvrdi da sve što trebamo učiniti kako bismo imali sretan brak jest pronalazak ”prave” osobe.
To je možda djelomično istina, ali veći i puno važniji segment sretnog braka jest borba protiv naših vlastitih srca iz kojih trebamo iskorijeniti vlastitu sebičnost i ponosne tendencije. Pitanje koje treba biti postavljeno jest: „Radimo li na tome da postanemo supružnik kakvog bi netko drugi želio jednako onako kako radimo na pronalasku supružnika kakvog sami priželjkujemo“?
Posijte sjeme.
Svi mi u svojim životima sijemo sjemena. Kakve god da navike i očekivanja sijete prije braka to će biti žetva koju ćete požeti nakon što kažete ”uzimam”. Beth Moore je jednom objasnila da ćemo uvijek žeti žetvu ovisno o tome kakvo sjeme posijemo. Što je mislila pod time? Mislila je da je ono što je istina u ekološkoj stvarnosti istina i u duhovnoj.
Žetva koju žanjemo bit će identična sjemenu koje smo posijali. Da pojednostavimo: znamo da nam sijanje sjemena jabuke neće donijeti žetvu bresaka ili bundeva. Ako ovo zaista vjerujemo u vezi prirodne žetve zbog čega ovo ne vjerujemo u vezi duhovne žetve?
Zašto mislimo da će naš brak biti odašiljač evanđelja nade, života i ohrabrenja ako naše razdoblje upoznavanja i sve ono što je prethodilo braku nije bilo ništa slično tomu? Zašto mislimo da ćemo biti najbolji supružnici na svijetu ako naši vjenčani zavjeti ne sadrže Kristolike osobine? Ne zavaravajte se. Ako prije toga nismo posijali dobro, kvalitetno bračno sjeme prije stupanja u brak nećemo moći samo čarobno požeti iste takve plodove nakon stupanja u brak.
Počnite sijati sada.
Krist neće mistično postati središte vašeg braka ako on nije središte vaših života. Kao što je pastor Adrian Rogers jednom rekao: „Ne može Isus biti vaš Spasitelj ako On nije i vaš Gospodin“. U istome smislu Krist neće biti Spasitelj i Gospodin vašeg braka nakon što se vjenčate ako On nije bio Spasitelj i Gospodin vaših života prije nego što ste stupili u brak prije nekoliko minuta.
Provodimo toliko vremena u pripremi, uvježbavanju i treniranju ne bismo li povećali učinkovitost i sposobnost u specifičnim područjima naših života. Treniramo za maraton jer nemamo naviku trčati toliko dugo. Vježbamo glazbenu teoriju i obavljamo vježbe ne bismo li osnažili mišiće u našim tijelima i povećali kondiciju. Uvježbavamo svoje umove i tijela, navikavamo ih na određenu vrstu hrane i odvikavamo od druge kako bismo popravili zdravlje. Zašto ne provodimo jednako toliko vremena u treniranju za brak?
Nemamo naviku brinuti se za drugu osobu sa istom količinom želje i pažljivosti kao za sebe. Nismo naviknuli preuzimati odgovornost za drugo ljudsko biće. Naši osjećaji nisu naviknuli na neprestanu dostupnost – prisutnost u svakome trenutku za drugu osobu. Tako nije bilo kada smo bili samci.
Još smo manje naviknuli brinuti se, hraniti i skrbiti duhovno za drugu osobu, pogotovo ne na način kako je to potrebno u braku. No sada je ta osoba dio vas. Zajedno ste ujedinjeni u prekrasnom sjedinjenju uma, duše i tijela. Božja Riječ je jasna: Moramo položiti život za drugu osobu. Moramo se žrtvovati. Moramo služiti. Moramo voljeti. Moramo raditi. Trčanje maratona ili tridesetodnevna dijeta je ništa u usporedbi sa učenjem koje se događa u odnosu nadnaravnom kao što je brak.
Iz ovog razloga počnite raditi sada – bez obzira jeste li u vezi ili se nadate da ćete biti jednog dana. Svakodnevno obucite radne rukavice i obavljajte duhovni posao sijanja. U svoj život pozivajte ljude koji su stariji, mudriji i uvježbani duhovni zemljoradnici. Učite navike kultiviranja osobne svetosti, postojanosti, strpljivosti, milosti i milosrđa kako biste mogli, kada budete ujedinjeni s nekim od Božje djece, brinuti se za njih u Kristovom Duhu, a ne u duhu sebičnosti. Nakon svega, budući supružnik nikada neće učiniti da grijeh nestane iz vašeg života. To je Kristov posao. No On nikada to neće moći učiniti bez vaše suradnje. Stoga, za dobrobit vas i vašeg sadašnjeg (ili budućeg) supružnika – započnite sada.
Autor: Jonathan Edwards; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Relevantmagazine.com
