Imati strah od Boga znači živjeti u potpunom razumijevanju tko je On: svet, moćan, pravedan Bog, dostojan našeg štovanja i obožavanja.
Vjernici na strah od Boga gledaju drugačije od onih koji ne vjeruju. Za nevjernike je to strah od Božjeg gnjeva i suda. Budući da su svi sagriješili i potrebna im je slava Božja (Rimljanima 3, 23), nevjernici su osuđeni od Njega. Hebrejima 10, 31 kaže: “Strašno je upasti u ruke Boga živoga.”
Kao vjernici, imamo tu milost da su naši grijesi oprošteni Kristovom žrtvom na križu.
“Stoga sada nema nikakve osude za one koji su u Kristu Isusu” (Rimljanima 8, 1).
U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. (Efežanima 3, 12)
Bojimo se Boga u smislu pobožnosti i razumijevanja Božjeg gnjeva prema grijehu (Rimljanima 1, 18).
Strah od Boga u Starom i Novom zavjetu
Imati strah od Boga znači imati poštovanja prema Njemu i slušati Ga. To znači da ste Ga priznali za svoga Spasitelja i želite da bude vaš Gospodar. Zato djelujete iz strahopoštovanja prema Njemu.
U Starom zavjetu jasna je veza između straha od Boga i pridržavanja Njegovih zapovijedi i služenja Njemu:
Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem. (Ponovljeni zakon 10, 12-13)
U Novom zavjetu 2. Korinćanima 7, 1 kaže: “Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.” Ovdje se strah od Boga povezuje sa svetošću. Bojati se Boga znači da živite u skladu s Njegovom voljom i čuvate se od grijeha. To daje smjer vašem životu.
Strah od Boga u svakodnevnom životu
Vjernici se ne trebaju bojati Boga. Nije u tome strah od Boga. Znamo da nas Bog ljubi, bez obzira koliko zabrljali (Rimljanima 8, 38-39). Uvijek će nam oprostiti kada Ga molimo (1. Ivanova 1, 9) i nikada nas neće napustiti (Hebrejima 13, 5).
Ali također moramo znati da postoje posljedice za donošenje grešnih izbora, te će zbog toga Bog disciplinirati svoju djecu, kao što bi to učinio roditelj koji voli svoje dijete. Bog je svet, što znači da ne može podnijeti grijeh. Grijeh ide protiv Njegove prirode.
Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. (…) Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. (Hebrejima 12, 6-11)
Bojati se Boga znači živjeti u potpunom razumijevanju tko je i kakav je On, a zatim živjeti svoj život najbolje što možemo u svjetlu tog razumijevanja. Nemojmo nikada imati površan, ležeran odnos s Bogom. Umjesto toga, približimo Mu se pouzdanjem, svjesni Njegove ljubavi prema nama. Vapimo za promjenom, stalnim posvećenjem. Veličajmo Njegovu moć i ljubav, a mrzimo grijeh!
Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. Jer Bog je naš oganj što proždire. (Hebrejima 12, 28-29)
