Iako mnogi ljudi vjeruju da se uzimanje Gospodinovog imena uzalud odnosi na korištenje Gospodinovog imena u psovkama, uzaludna uporaba Božjeg imena zapravo uključuje mnogo više.
Kako bismo razumjeli ozbiljnost uzimanja Gospodinovog imena uzalud, prvo moramo vidjeti Gospodinovo ime iz Njegove perspektive koja je opisana u Svetom pismu. Bog Izraelov bio je poznat po mnogim imenima i naslovima, ali koncept utjelovljen u Božjem imenu ima važnu i jedinstvenu ulogu u Bibliji.
Božja priroda i atributi, ukupnost Njegovog bića, a posebno Njegova slava očituju se u Njegovom imenu (Psalam 8,1). Psalam 111,9 nam kaže kako je Njegovo ime „sveto i strašno“, a Očenaš započinje obraćanjem Bogu s izrazom „sveti se ime tvoje“ (Matej 6,9), što pokazuje da štovanje Boga i Njegovog imena treba biti ispred svega u našim molitvama. Prečesto upadamo u Božju prisutnost s drskom listom stvari koje očekujemo da nam ispuni, bez razmišljanja o tome koliko je svet, koliko je strašan i kako je veliki ponor koji dijeli našu prirodu od Njegove. To što nam je čak i dopušteno da dođemo pred Njegovo prijestolje tu je samo zbog Njegovoj darežljive, milosrdne ljubavi za one koji su Njegovi (Hebrejima 4,16). Nikada ne smijemo uzimati tu milost zdravo za gotovo.
Zbog uzvišenosti Božjeg imena, svaka uporaba Božjeg imena koja Njemu ili Njegovom karakteru donosi beščašće jest korištenje Njegovog imena uzalud. Treća od Deset zapovijedi zabranjuje uzimanje ili korištenje Gospodinovog imena na bezočan način, jer bi to značilo nedostatak poštovanja prema samome Bogu. Osobu koja zloupotrijebi Božje ime Bog neće ostaviti nekažnjenom (Izlazak 20,7). U Starom zavjetu, Božjem imenu bi se donosila sramota kada se ne bi održala zakletva ili zavjet koji su dani u Njegovo ime (Levitski zakonik 19,12). Čovjek koji koristi Božje ime kako bi donio legitimitet svojoj zakletvi, a zatim prekrši obećanje, time pokazuje osobni nedostatak poštovanja prema Bogu, kao i nedostatak straha od Njegove svete osvete. To je u biti isto kao i negiranje Božjeg postojanja. Međutim, za vjernike nema potrebe koristiti Božje ime kako bi se donio legitimitet zakletve, jer se mi ni ne bi trebali zaklinjati, već pustiti da naše „da“ bude „da“ i da naše „ne“ bude „ne“ (Matej 5,33-37).
Postoji i širi smisao u kojem ljudi danas uzimaju Gospodinovo ime uzalud. Oni koji zazivaju Kristovo ime, koji mole u Njegovo ime i koji uzimaju Njegovo ime kao dio svog identiteta, ali koji namjerno i kontinuirano krše Njegove zapovijedi jesu oni koji uzimaju Njegovo ime uzalud. Isusu Kristu je dano ime iznad svih imena, kojem će se svako koljeno prignuti (Filipljanima 2,9-10), te kada za sebe uzmemo naziv „kršćanin“, moramo to učiniti uz razumijevanje svega što ono predstavlja. Ako ispovijedamo da smo kršćani, ali činimo, mislimo i govorimo na svjetovan ili grešan način, Njegovo ime uzimamo uzalud. Kad Krista predstavljamo na pogrešan način, namjerno ili iz neznanja kršćanske vjere objavljene u Svetom pismu, Gospodinovo ime uzimamo uzalud. Kada kažemo da ga ljubimo, ali ne činimo ono što On naređuje (Luka 6,46), Njegovo ime uzimamo uzalud i u opasnosti smo da ga na dan Suda čujemo kako nam govori: „Nikada vas nisam upoznao!“ (Matej 7,21-23 VB).
Ime Gospodnje je sveto, kao što je i On svet. Ime Gospodnje je odraz Njegove slave, Njegovog veličanstva i Njegovog vrhovnog božanstva. Trebamo poštovati i davati čast Njegovom imenu dok štujemo i slavimo samoga Boga. Činiti išta manje od toga znači uzimati Njegovo ime uzalud.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Aleksandar J.
