Što znači imati posvećeni život? Odnosi li se to samo na svećenike i redovnike ili i na svakoga vjernika?
U Izlasku 19, 10-11 Bog je rekao Mojsiju: “Pođi k narodu i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka.” U Bibliji riječ posvećenje znači “odvajanje sebe od stvari koje su nečiste, osobito svega što bi zagadilo nečiji odnos sa savršenim Bogom”. Posvećenje također nosi konotaciju svetosti ili čistoće. Hebrejska riječ za posvetiti je qadash i znači izdvojiti kao sveto. Bog je želio da ljudi budu pripremljeni za savršenu Božju pravdu koju predstavlja Njegov Zakon. To znači da vjernik može pristupiti Bogu pod Njegovim uvjetima.
“S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio? Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6, 6-8)
U tom procesu, Bog im je razotkrivao njihovu nepravednost i da su njihove vjerske aktivnosti bile bezvrijedne. Vjernikov interes je da brine za potrebe drugih i da ponizno hoda pred Bogom.
Teže odredbe
Isus je to isto pitanje izložio pismoznancima i farizejima u Mateju 23, 23 kada je rekao:
“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.”
Prorok Izaija je istaknuo to pitanje u Izaiji 29, 13 kada je Bog rekao: “Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje naučena ljudska uredba.” Pitanja koja odvajaju vjernika od njegovog Boga uvijek su stvar srca.
Veliki broj kršćana danas je zaokupljen vjerskim aktivnostima (postom, hodočašćima, devetnicama itd.) u svrhu približavanja Bogu. Posvećeni život prepoznaje da čovjek više nije svoj, da je skupo kupljen (1. Korinćanima 6, 19-20) i da njegov život sada pripada Bogu. To znači da je on dostupan Bogu da ga upotrijebi u bilo koju svrhu, osobito kada potrebe drugih postanu očite. Izaija karakterizira ovaj život u odnosu na židovski stav prema suboti:
“Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć` od puta, bavljenja poslom i pregovaranja – tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.” (Izaija 58, 13-14)
Kada se prema svakom danu odnosimo onako kako Židovi priznaju subotu, prihvaćamo posvećeni život. Vladajući stav je okretanje stopala (tj. hoda) od vlastitih zadovoljstava, odustajanje od vlastitih puteva radi Božjeg kraljevstva.
PROČITAJTE: Što znači imati duhovni život?
Rabin Abraham Isaac Kook, jedan od najutjecajnijih rabina 20. stoljeća je napisao: “Svaka osoba je dužna znati da u njoj gori svijeća, a njezino svjetlo nije kao svjetlo bilo koga drugoga, i nema nikoga tko ne posjeduje svjetlo. Svaki pojedini čovjek je dužan shvatiti da je njegova obaveza raditi na otkrivanju svoje svjetlosti i učiniti je velikom bakljom koja obasjava svijet.”
Vjernici su Božji narod
Biblija govori vjernicima da budu svet narod, odvojen od svijeta: “Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti.” (2. Korinćanima 6, 17) Težiti posvećenju važna je komponenta u našem odnosu prema Bogu i onima u svijetu. Pavao nam kaže: “Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rimljanima 12, 1-2)
Drugim riječima, čin posvećenja uključuje naše živote kao živu žrtvu Njemu; mi smo potpuno odvojeni od onečišćenja svijeta. Svaki dan trebamo živjeti svoje živote kao “sveto” i “kraljevsko” svećenstvo na slavu Božju, jer sada smo Božji narod (1. Petrova 2, 9-10).
