Kristov način razmišljanja, koncept koji je također poznat kao “Kristov um”, izveden je iz Filipljanima 2, 5 gdje apostol Pavao potiče vjernike: “Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.”
Ovaj poziv da oponašamo Krista nije samo duhovna vježba nego cjelovita preobrazba srca, duše i uma koja utječe na svaki aspekt vjernikova života. U biti, imati Kristov način razmišljanja znači usvojiti Njegove stavove, vrijednosti i ponašanja. To uključuje trajni proces posvećenja, gdje Duh Sveti djeluje u nama da oblikuje naš karakter tako da odražava Isusov.
Poniznost i služenje
Jedna od najupečatljivijih karakteristika Kristovog načina razmišljanja je poniznost. Filipljanima 2, 6-8 to razrađuje, govoreći da Isus “trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.”
Isus je na zemlji odbacio svoje božanske privilegije i uzeo ljudski oblik da služi čovječanstvu. Za vjernike to znači staviti Boga i druge ispred sebe i nesebično im služiti. Radi se o prepoznavanju naše ovisnosti o Bogu i naše potrebe da se podložimo Njegovoj volji, kao što je Isus učinio u Getsemanskom vrtu, rekavši: “Ne moja, nego tvoja volja neka bude” (Luka 22, 42).
Poslušnost Bogu
Kristovo razmišljanje također karakterizira potpuna poslušnost Bogu. Tijekom svoje zemaljske službe Isus je pokazao nepokolebljivu poslušnost Očevoj volji. To je očito u Ivanu 4, 34 gdje Isus kaže: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.” Njegova je poslušnost kulminirala Njegovom žrtvenom smrću na križu, činom krajnje podložnosti i ljubavi.
Za vjernike to znači dati prednost Božjoj volji ispred vlastitih želja i ambicija. To uključuje svakodnevno traženje Božjeg vodstva kroz molitvu, Sveto pismo i vodstvo Duha Svetoga. Ta se poslušnost ne rađa iz prisile, već iz duboke ljubavi prema Bogu i želje da ga poštujemo.
Ljubav i suosjećanje
Drugi temeljni aspekt Kristovog načina razmišljanja je Njegova bezgranična ljubav i suosjećanje. Isusovo djelovanje obilježeno je djelima ljubavi i milosrđa prema marginaliziranima, bolesnima i grješnicima. U Ivanu 13, 34-35 Isus zapovijeda svojim učenicima: “Novu vam zapovijed dajem: Volite jedni druge. Kao što sam ja volio vas, tako i vi volite jedni druge. Po tome će svi znati da ste moji učenici.”
Kao Njegovi sljedbenici trebamo voljeti druge kao što On nas – bezuvjetno i požrtvovno. Ova ljubav nije ograničena na one koje je lako voljeti, već se proteže na naše neprijatelje i one koji nas progone. Poziva nas da pokažemo suosjećanje, oprost i milost, odražavajući Kristovo srce u našim odnosima s drugima.
Tražeći Božje kraljevstvo
Isusov život bio je posvećen unapređenju Božjeg kraljevstva. Propovijedao je o Kraljevstvu, živio njegove vrijednosti i pozivao druge da ga slijede u ovoj misiji. U Mateju 6, 33, Isus upućuje: “Tražite najprije njegovo kraljevstvo i njegovu pravednost, i sve će vam se ovo također dati.”
Za vjernike to uključuje življenje načela Kraljevstva: pravde, milosrđa, poniznosti i ljubavi i aktivno sudjelovanje u Božjem otkupiteljskom djelu u svijetu. Ovaj način razmišljanja pomiče naš fokus sa zemaljskih briga na vječne svrhe.
Patnja i izdržljivost
Kristov način razmišljanja također uključuje spremnost da se podnese patnja za pravednost. Isus je upozorio svoje sljedbenike da će se suočiti s progonstvom i teškoćama, ali ih je također uvjerio u svoju prisutnost i pobjedu. U Hebrejima 12, 2-3 ohrabreni smo da upremo pogled “u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.”
Vjernik treba biti spreman suočiti se s kušnjama i patnjom s vjerom i ustrajnošću. To uključuje povjerenje u Božji suvereni plan i pronalaženje snage u Njegovim obećanjima, znajući da naše sadašnje patnje nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja će se očitovati u nama (Rimljanima 8, 18).
Preobrazba po Duhu Svetom
Konačno, važno je prepoznati da imati Kristov način razmišljanja nije nešto što možemo postići vlastitim naporima. To je djelo Duha Svetoga u nama. Rimljanima 12, 2 upućuje: “Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.”
Duh Sveti obnavlja naše biće i daje nam snagu da živimo Kristove vrijednosti i stavove.