Vjernici žive u svijetu i obavljaju različite poslove. No, što znači da moramo “biti u svijetu, ali ne od svijeta”?
Živimo u društvu koje je toliko izgubilo osjećaj za moralne vrijednosti. Pristojnost više nije popularna. Današnji svijet više ne poštuje Boga i Njegovu Riječ. No, vjernici se po nečemu razlikuju od onih koji ne služe Bogu. Isus je rekao Ocu za svoje učenike:
“Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.” (Ivan 17, 14-16)
Biti u svijetu, ali ne od svijeta
Kao vjernici živimo u svijetu, ali ne trebamo biti od svijeta. Vjernici trebaju “biti u svijetu”, jer ipak živimo na Zemlji. Međutim, to je više od pukog nastanjivanja. Moramo zapravo biti uključeni u društvo. Isus je rekao svojim učenicima: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” (Matej 28, 19). Nisu se smjeli odvojiti od svijeta i očekivati da drugi dođu k grešnicima kako bi čuli istinu. Rečeno im je da “pođu”. Njegovi su učenici trebali ostati u svijetu, a ne biti odvedeni na nebo.
“Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela 1, 8)
PROČITAJTE: Što znači biti “sol zemlje”?
Oni koji vjeruju u Isusa Krista trebaju svojim životom i djelima biti primjer drugima. Ne smijemo biti uključeni u grešne aktivnosti koje svijet promiče, niti zadržati nepristojan, pokvaren um kojeg kreira svijet. Umjesto toga, sebe i svoj um moramo usklađivati s Isusom Kristom.
“Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rimljanima 12, 1-2)
Slobodni od svjetovnog utjecaja
Vjernici žive onako kako govori Božja Riječ. Postoje neke stvari koje ne bismo smjeli ni pomisliti učiniti, no i u Crkvi je previše kompromisa.
Nismo robovi svoje grešne naravi. U nama je Duh Božji i rečeno nam je da usmrtimo stvari koje su grešne i da bježimo od nemorala (Kološanima 3, 5-10; 1. Korinćanima 6, 18; Galaćanima 5, 16-24; Efežanima 5, 3-11). Mi se “vježbamo u pobožnosti” (1. Timoteju 4, 7) i ne smijemo imati ništa s besplodnim djelima tame, nego ih moramo razotkrivati (Efežanima 5, 11).
Postali smo Božja djeca po vjeri u Isusa Krista i zato djelujemo u skladu s novom naravi koja nam je dana.
“Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!” (2. Korinćanima 5, 17)
