Jeste li se ikad zapitali što znači biti svet? Stihovi poput 1. Petrove 1, 16 jasno kažu da mi vjernici trebamo biti sveti: “Budite sveti jer sam ja svet.”
Vjerojatno imamo svoje ideje, ali što zapravo znači biti svet? Znači li to da smo pobožni, savršeni ili bezgrešni? Znači li da se odijevamo, razgovaramo i ponašamo na određeni način? Čini li nas izvođenje vjerskih rituala svetima? Znači li da smo sveti ako se povučemo iz društva da bismo živjeli u samostanu?
Zašto nas je Bog izabrao?
Efežanima 1, 4 kaže da nas je Bog izabrao, prije nego što smo se uopće rodili, za određenu svrhu:
“U njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim.”
Obično mislimo da nas je Bog izabrao da nas izbavi od vječnog suda kada smo uzvjerovali u Krista kao našega Spasitelja i Gospodina. Ali ovaj stih ne govori ništa u tom smislu. Umjesto toga, kaže da nas je Bog izabrao prije postanka svijeta “da budemo sveti i bez mane pred njim”.
Budući da nas je Bog izabrao da budemo sveti, važno je da znamo i razumijemo što to znači.
Sveto znači ne samo posvećeno, odvojeno za Boga, već i različito od svega što je zajedničko. Samo se Bog razlikuje od svega stvorenoga. Stoga je Bog svet; svetost je Njegova narav. Sve ima posebnu narav. Na primjer, narav automobila je metal. Božja narav je sveta i čini ga jedinstvenim i drugačijim od svega ostalog u ovom svemiru. Ipak, Bog nas je izabrao da budemo poput njega, da budemo sveti kao što je i on svet.
Što znači biti svet i kako možemo biti sveti?
Kada smo se nanovo rodili, rođeni smo od Duha i započeo je proces Božjeg potpunog spasenja cijelog našeg bića. Čini nas svetima predajući Sebe svetoga u naše biće, da cijelo naše biće bude prožeto Njegovom svetom naravi.
Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. (2. Petrova 1, 4)
Vanjsko ponašanje, poput odijevanja ili razgovora ili izoliranja od društva ne čini nas svetima. Možemo činiti sve te stvari, a da i dalje ne biti sveti. Zapravo, nevjernici mogu usvojiti isto takvo ponašanje i postupke, ali to ih sigurno ne čini svetima; oni su odvojeni od Boga. Biti svet znači da cijelo naše biće bude prožeto Bogom. Bog se pomalo ulijeva u nas kako bi naše biće bilo baš poput Njegovog – sveto. Ovo prožimanje nije trenutno; treba vremena i Bogu je potrebna naša suradnja. Kako možemo surađivati s Bogom kako bismo bivali sveti?
Slijediti Krista koji živi u nama
Vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje. (1. Korinćanima 1, 30)
Kada smo povjerovali u Krista, On je ušao u nas da bude naš život. Krist je unio svetu Božju narav u nas da nas posveti – to jest da nas učini svetima – kako bismo mogli živjeti svetim životom.
To objašnjava zašto se, nakon što se spasimo, spontano osjećamo drugačije u vezi s onim što smo radili prije nego što smo bili spašeni. Više se ne želimo baviti grešnim aktivnostima i osjećamo se nelagodno ako to činimo. Ovaj neugodan osjećaj ne proizlazi iz bilo kojeg vanjskog propisa, već iz Krista u nama.
Ne bismo smjeli zanemariti taj osjećaj, jer nastavak grešnih aktivnosti sprječava nas da se posvećujemo.
Čitajući Riječ Božju
“Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.” (Ivan 17, 17)
Isus kaže da je Božja Riječ istina. Riječ kao istina nas posvećuje. Po njoj znamo što se slaže s Božjom svetom naravi, a što ne. Kad otvorenog srca pristupimo Bibliji, Riječ nas prosvjetljuje i uči biti svetima.
Važno je redovito čitati Bibliju. Ako ne čitamo Riječ, ne možemo primiti njezin sjaj. Što manje čitamo Riječ, to smo manje posvećeni. Što više čitamo Riječ, moleći se nad njom otvorenog srca, to smo više posvećeni.
Čistiti se od nečistoće
Bog želi da budemo sveti. U 2. Korinćanima 7, 1 apostol Pavao je rekao:
“Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.”
Pavao nas snažno potiče na “posvećenje u strahu Božjem”. Svi bismo trebali imati zdrav strah od Boga. Ovaj strah potiče nas na suradnju s Gospodinom kako bismo se očistili od nečistoće.
Očistiti se od svake nečistoće znači da ne idemo na mjesta koja su nečista u Božjim očima; prestajemo sudjelovati u gnusnim, grešnim aktivnostima; rješavamo se svega što posjedujemo što vrijeđa Božju svetu narav. Čišćenje od svake nečistoće nešto je što Bog želi od nas.
