Kako žena treba reagirati ako je njezin muž okrutan prema njoj? Treba li zatražiti razvod ili pokušati popraviti odnos? Ovaj tekst se bavi tom problematikom.
Iako biblijski brak poziva parove na međusobnu pokornost i podčinjenost, pogotovo na poslušnost supruga supruzima (Efežanima 5, 22), ovaj je koncept naširoko odbačen u današnjem društvu, čak i među mnogim kršćanima koji vjeruju da on više nije kulturološki relevantan.
Isto tako, iako Postanak 2, 18 objašnjava da je Bog stvorio ženu kao pomoćnicu muškarcu, u današnjoj se emancipiranoj kulturi mnoge žene osjećaju uvrijeđeno zbog tog pojma i zamisli, smatrajući da je na taj način žena manje važna od muškarca.
Tijekom rasprave o tom pitanju, većina žena i muškaraca rijetko uzima u obzir biblijski izvještaj o Abigaili i njezinoj hrabroj odluci donesenoj suprotno željama njezina supruga. Rijetko se raspravlja o njezinu nesebičnom činu. No je li Abigaila u svojim postupcima bila neposlušna Bogu?
Što zapravo znači biblijska podložnost i pomoć mužu? Je li, poput Abigaile, ikada u redu da supruga odabere ono u što je Bog voditi, umjesto onoga što bi joj suprug odobrio? Gledajući Abigailinu priču, što možemo naučiti o pokornosti Bogu i što znači zaista biti pomoćnica u biblijskom smislu?
Što znamo o Abigaili?
1. Samuelova 25, 3 upoznaje nas s Abigail i njenim suprugom. „Njegovo je ime bilo Nabal, a supruzi Abigaila. Bila je inteligentna i lijepa žena, ali njezin je suprug bio bezobrazan i zao u svom postupanju prema njoj; bio je Kalebovac.“
Osim gore navedenog, o Abigaili nam se ne govori puno, ali se ona spominje u vezi s Davidom za vrijeme dok je bježao od kralja Šaula, koji ga je želio ubiti.
Kako se priča nastavlja, čitamo kako je David kampirao u blizini Nabalovih stada i primijetio da je vrijeme za šišanje ovaca. Kao što opisuje 1. Samuelova 25, 15-16, David se s poštovanjem držao na udaljenosti, čak zaštitnički pazeći na Nabalove ljude i ovce te je poslao glasnika koji je upitao Nabala može li podijeliti svoju žetvu s Davidom i njegovim ljudima. Ali kao odgovor, Nabal je izvrijeđao Davida, koji se razbjesnio i planirao pobiti njega i sve njegove ljude. Sluga koji je čuo Davidov plan, dojurio je do Abigaile rekavši:
„Razmisli sada i vidi što ćeš učiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak čovjek komu se ne može ništa kazati.“ (1. Samuelova 25, 17)
Znajući da ne može promijeniti Nabalovo mišljenje, Abigaila je brzo djelovala pripremivši ogromnu količinu zaliha za Davida i njegove ljude: „I zapovjedi svojim slugama: “Idite preda mnom, a ja ću za vama.” Svome mužu Nabalu nije kazala ništa.“ (1. Samuelova 25, 19)
Što se dalje događalo?
Vidjevši Davida, Abigaila je znala što treba učiniti: „Bacivši mu se tako pred noge, reče: “Gospodaru, neka na mene padne krivica! Dopusti da službenica tvoja progovori tvojim ušima i udostoj se poslušati riječi službenice svoje! Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog čovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja, službenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar. Zato sada, gospodaru, živoga mi Jahve, i tako živ bio ti, i tako ti Jahve koji te očuvao da ne svališ na se krvnu krivicu i da ne pribaviš sebi pravdu svojom rukom: neka prođu kao Nabal tvoji neprijatelji i oni koji snuju zlo mome gospodaru!“ (1. Samuelova 25, 24-26)
Abigaila je riskirala svoj život čineći ono što je ispravno, znajući da će se suočiti s Nabalovim bijesom zbog iskazivanja časti prema Bogu time što je služila Davida. Ipak, je li bilo u redu da Abigaila uopće izgovori stvari koje je izgovorila u vezi svoga muža? Je li ona klevetala njegovo ime ili je samo govorila istinu u situaciji? Umjesto da traži opravdanja za svoga muža, Abigaila je objasnila kako nije vidjela ni čula zahtjev njegovih ljudi, nakon čega je izgovorila pohvale Davidovoj vjeri i integritetu, hvaleći ga zbog toga što nije počinio krvoproliće i zbog toga što se nije osvetio vlastitim rukama.
Kao odgovor, David je rekao Abigaili: „Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom. Ali, tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti učinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri! Nato David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela i reče joj: “Vrati se s mirom svojoj kući. Gle, uslišao sam tvoj glas i obazreo se na tebe.“
Što Bog misli o okrutnim muževima?
Poziva li Bog suprugu na pokornost i iskazivanje pomoći okrutnom mužu? Ili se pobožno podnošenje i pomaganje odnosi na blage i ”dobre” muževe? Nažalost poput Abigaile, mnoge žene uđu u brakove s okrutnim muškarcima. Te žene pate zbog njihovog lošeg ponašanja i loših odluka. Bog nikada ne smatra prihvatljivim kada se muž grubo odnosi prema svojoj ženi.
Zapravo, 1. Petrova 3, 7 upućuje muškarce neka se pažljivo brinu o svojim ženama, čak ih upozorava da će se grubo postupanje s ženama ispriječiti između muževa i njihovih molitava. U Malahiji 2, 14 Bog muškarce koji zlostavljaju svoje žene drži osobno odgovornim za njihova djela. Sve se svodi se na to da se supruga zapita vjeruje li da je Bogu dovoljno i u vezi svog braka, umjesto da svoje postupke temelji lošem ponašanju svoga supruga.
Zašto nastaviti biti poslušan prema opakom mužu?
Bog ne ostavlja žene u teškim bračnim situacijama i ne želi da se oslanjaju na vlastite snage, uvjeravajući ih: „Umornima daje snagu i povećava snagu slabih.“ (Izaija 40, 29). Razumije kakav napor žene osjećaju u ophođenju s grubim muževima i nudi im svoju utjehu. 2. Korinćanima 1, 5, objašnjava: „Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša.“
U današnjoj se kulturi daleko više podržava rastava od muža s teškom naravi, nego trpljenje i ostanak u braku s njime. Ipak, Psalam 39, 5 potiče nas na razmatranje kratkoće zemaljskog života u usporedbi s nevjerojatnom budućnošću koju nam je Bog pripremio. (1. Korinćanima 2,9) Kao što Jakovljeva 1, 12 ohrabruje: „Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.“ Isto tako apostol Pavao, koji je u životu doživio mnogo patnji, objašnjava kako našu današnju patnju nije vrijedno ni uspoređivati sa slavom koja će se jednog dana otkriti u nama. (Rimljanima 8, 18)
Kako supruga može znati što činiti?
Što možemo izvući iz Abigailine priče? Je li bila neposlušna Bogu ne podvrgavajući se suprugovim željama? Sveto pismo ne osuđuje Abigailine postupke. Kao žena udana za zlog i opakog muškarca, odlučila je učiniti ono što je milo Bogu, zbog katastrofalne odluke njezinog supruga. U svakodnevnim odlukama, poput donošenja odluka u vezi mjesta življenja, odlaska na godišnji odmor ili kupnje namirnica, supruga biva poslušna Bogu kada odabire poslušnost volji svog supruga, umjesto svojoj volji.
No kada muž donosi bezbožne odluke, žena treba nastaviti činiti ono što je ispravno pred Gospodinom, umjesto da čini nešto grješno, kako bi udovoljila svome mužu. Nadamo se da se većina supruga nikada neće suočiti sa situacijom s kojom se Abigaila suočila, ali kroz njezin primjer vidimo kako je Abigailu poslušnost prema Bogu, umjesto poslušnosti zlom izboru supruga, dovelo do pobožnog rezultata.
Postoji li uzvišeniji poziv?
Iz Abigailinih postupaka vidimo da pomaganje i poslušnost daleko iznad dobivanja muževljevog odobrenja ili prihvaćanja svih njegovih odluka. Iako je Abigaila htjela reći Nabalu što je učinila, nakon povratka u svoj dom, otkrila je da je bio vrlo pijan, pa je pričekala jutro dok se ne otrijezni. Čuvši što je ona učinila, Nabalovo srce je otkazalo i postalo poput kamena, da bi u konačnici, deset dana kasnije, izgubio svoj život. (1. Samuelova 25, 36-38). Kao što možemo vidjeti, živjeti u pobožnoj poslušnosti i podčinjavanju mužu viši je poziv nego što bi to mnogi mogli zamisliti. Tako žive supruge koje su odlučile Božju volju staviti ispred svoje i ponekad, ispred volje svojih muževa.
U najtežim situacijama Abigaila je prakticirala ono što potiče 1. Solunjanima 5,15: „Pazite da nitko ne uzvrati zlo za zlo, nego uvijek nastojte učiniti ono što je dobro jedni prema drugima.“
Autorica: Lynette Kittle; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
