Jedan dan dok je moj sin radio na nekom likovnom zadatku, prišla sam mu da vidim kako napreduje. „Hej, Buddy, nemoj tako jako utiskivati olovku. Sjećaš se što ti je profesorica rekla? Ako tako nastaviš, ostat će ti utisnute linije.
Uzdahnuo je. „Znam.“ Uzevši svoju gumicu, ljuto je izbrisao linije. Ali one su se i dalje vidjele. Moj je sin na satu likovnog učio da kada crtate olovkom, vrlo je važno povlačiti svijetle linije jer ako poželite nešto obrisati, neće se vidjeti utisnute linije. Ali ako previše utiskujete olovku kada crtate, bez obzira koliko se trudili to obrisati, uvijek će postojati blijeda crta koja će pokazivati što je nekad bilo tu.
Linije u nama
Moj je život ispunjen utisnutim linijama. Većinu dana, kada ‘bacim pogled’ na portret svoga života, niti ih ne primijetim. No, ponekad sam prisiljena približiti se, primjerice kada nešto pokrene moja sjećanja. Mnoga od tih sjećanja, iako otkupljena Isusovim djelom, i dalje otkrivaju blijede linije zarezane na platnu moga života. Zapravo, što bliže pogledam, to više linija vidim.
Vremena kada sam bila odbačena od svojih prijatelja.
Gubici koje sam doživjela.
Grijesi koje sam počinila.
Ljudi koje sam povrijedila i ljudi koji su povrijedili mene.
Snovi koji su se rasplinuli. Krivi putevi kojima sam išla.
Nisam jedina. Svi mi imamo utisnute linije na svojim platnima života. Stvari koje smo činili u prošlosti, stvari koje su nama učinjene, teški stvari koje smo iskusili – sve su urezane u naša sjećanja. Kako vrijeme prolazi, linije blijede, ali svejedno ostaju onde. Možda se dogodilo otkupljenje, oproštenje, spasenje, izlječenje i novi život, ali dokaz onoga što je nekad bilo ostaje zauvijek. Oni čije su linije ostale duboko urezane, utisnute u tkaninu naše priče, vode konstantnu bitku za radost u sadašnjosti jer i dalje osjećamo bol iz prošlosti.
Pa kako onda živimo s linijama poput ovih? Kako da gledamo u ljepotu portreta kojeg Bog slika, a da nam pažnju ne odvlače one upadljive utisnute linije?
Život s bolnom čežnjom
Naše su linije dio onoga što znači živjeti u stanju „već/ ali još uvijek“ Božje otkupiteljske priče. Mi smo već oslobođeni od snage grijeha, ali prisutnost grijeha je svejedno ostala. Mi smo već spašeni baštinici Neba, ali još uvijek živimo u grijehom ispunjenom svijetu. Rat je već dobiven, ali još uvijek postoje bitke koje se tek trebaju odigrati. Mi smo oprostili drugima koji su nam učinili nažao, ali bolne, neželjene uspomene još uvijek postoje. Stoga jadikujemo, „Koliko još, o Jahve!“ i „Maranatha! Dođi brzo!“ Čak i usavršeni mučenici u raju se pitaju kada će njihova krv biti osvećena (Otk 6,10). Sama zemlja uzdiše u iščekivanju dana kada će otkupljenje i obnova biti potpuno i konačno izvršena (Rim 8, 22-23).
Dok god ja čekam i živim sa svojim urezanim linijama, prisjetim se da je i moj Spasitelj imao svoje linije. One označavaju mjesta na Njegovim rukama, nogama i boku na kojima je podnio kaznu za naše grijehe, naše padove, naše kajanje. Ti su tragovi urezani u Njegovo uskrslo tijelo, ljudsko tijelo koje je uzdignuto u Nebo, tijelo koje ćemo jednoga dana gledati licem u licem. On je izabrao živjeti s tim ožiljcima kako bi nama osigurao vječnost, s tim utisnutim linijama koje ukazuju na Njegovu ljubav, milost i slavu.
Dobro iz utisnutih linija
Utisnute linije govore priču. I jedna važna priča koju odaju jest da su se stvari u mome životu promijenile. Sjene linija iz moje prošlosti podsjećaju me na to kako me moj Bog daleko doveo. Činjenica da su one samo sjene ukazuje mi na to da On radi na otkupljenju svih stvari, čak i onih najtežih, najbolnijih. Osim toga, podsjećaju me da je On uz mene čitavo vrijeme. One su znaci Njegove slave i milosti, koji mi pokazuju puteve kojima me nosio, spasio, osloboio i oprostio mi. Kao Pavao, mogu pogledati unazad na priče koje ove linije ispisuju i vidjeti kako je Krist bio snaga u mojim slabostima. Mogu pokazati svoje platno drugima, istaknuti te linije i hvaliti Gospodina zbog svega što je učinio.
Moje mi utisnute linije također otkrivaju da je Bog Umjetnik, blisko uključen u remekdjelo moga života, koje otkriva nešto predivno, unatoč mojim djetinjim škrabotinama i zarezima. I promatrajući ga kako tijekom godina poprima oblik, mogu vidjeti preobrazbu na djelu. Prianjam uz obećanje da „Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.“ (Fil 1,6).
A toga dana, mi ćemo stajati na galerijama raja i vidjeti svako Božje dovršeno djelo. Kakvo će to oduševljenje biti! Svaki će potret biti dovršen. Svaki će biti savršen, ne više okaljan grijehom i sramom, i mi ćemo zauvijek slaviti ono što je Veliki Umjetnik učinio.
Autorica: Christina Fox; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: DesiringGod.org
