U životu uvijek ne cvjetaju ruže. Poteškoće i nevolje nešto je s čime se moramo suočiti. Evo što učiniti kada se nadviju tamni oblaci!
Kada se sve u životu odvija glatko, lako je reći: “Bog je divan! On odgovara na molitvu.” No, nije uvijek sve bajno. Možda će danas naš put biti posut ružama, ali već sutra se mogu nadviti neki tamni oblaci. Novi problemi, nevolje, nove brige …
Kada se nad život nadviju tamni oblaci …
Svaka nova kriza može donijeti novu sumnju, posebno ako Bog ne reagira tako brzo kako bismo željeli. Ako odgovora nema odmah, iskušavani smo vjerovati da nas je Bog možda zaboravio. Međutim, cilj molitve nije natjerati Boga da čini ono što želimo, već predati svoje brige i probleme Njemu, vjerujući da će On odgovoriti na svoj način i u svoje vrijeme.
Čekanje na Njega prilično je jednostavno kada se nismo suočili s nečim hitnim. Ali poteškoće i patnje obično nas čine nestrpljivima. Čak možemo ići toliko daleko misleći da će Bog, ako nas istinski voli, intervenirati i vrlo brzo donijeti olakšanje. Moramo se boriti protiv takvog stava!
Dok tražimo Njegovu pomoć, Davidove molitve u psalmima pružaju predivne obrasce koje možemo slijediti. Suočio se s mnogim teškim situacijama i nastavio se okretati Bogu. Odlomak iz Psalma 86 započinje hitnim krikom za pomoć, nakon čega slijedi podsjetnik nebeskom Ocu da mu David pripada.
Prigni svoje uho, Gospode!
Usliši me jer ja sam nevoljan i siromah!
Sačuvaj moj život jer sam ti posvećen;
Bože moj, spasi slugu svoga koji se uzda u Tebe! (Ps 86, 1-2)
Zatim se David podsjeća kakav je Bog: milostiv, dobar, spreman da oprosti i obiluje milošću prema svima koji ga zazivaju. Te karakteristike su osnova za povjerenje.
Budi mi milostiv, Gospode,
jer k Tebi vapijem po cijeli dan!
Razveseli dušu svoga sluge,
jer k Tebi, Gospode, uzdižem svoju dušu!
Jer si Ti, Gospode, dobrostiv i sklon oprostiti,
bogat milošću svima koji te zazivaju. (Ps 86, 3-5)
Znajući tko je i kakav je Bog, omogućuje nam da Mu vjerujemo kada prolazimo kroz životne krize
Budući da je On vjeran, znamo da će održati svoja obećanja. Njegova svetost tjera nas da ispitujemo svoj život i pokajemo se za sve grijehe koji ometaju naše molitve. A Njegova milost i ljubav pružaju nam utjehu koja nam je potrebna za podnošenje poteškoća.
Kada bi naš život bio pun radosti, mira i užitka, tada ne bi bilo poteškoća koje bismo podnosili i nevolja s kojima bismo se morali suočiti. To bi bio raj na zemlji. Bio bi to bezbrižan život, ali ne bismo imali čime razvijati naš karakter! Tada sigurno ne bismo trebali Boga!
