Postoji velika šansa da ste unutar velike većine kršćana koji rijetko ili nikada ne poste. To nije zato što nismo pročitali svoje Biblije ili slušali vjerodostojno propovijedanje ili čuli o snazi posta, niti zato što čak iskreno ni ne želimo postiti. Jednostavno nikada to zapravo ne činimo.
Djelomičan razlog može biti to da živimo u društvu u kojem je hrana toliko sveprisutna da jedemo ne samo kada nam nije potrebno, već ponekad čak i kada ne želimo. Jedemo da bismo podijelili obrok s drugima, da izgradimo ili razvijemo odnose (što su dobri razlozi), ili samo zato da pobjegnemo od odgovornosti.
I naravno, tu su i naše vlastite žudnje i čežnje za udobnošću koji nas čuvaju od neugodnosti posta.
Ne takav post
Post je dobrovoljno uzdržavanje od hrane – ili bilo kojeg drugog dara od Boga u kojem redovno uživamo – s razlogom neke duhovne svrhe. To je izrazito suprotno od kulture u našem potrošačkom društvu, poput držanje čistoće prije braka.
Ako trebamo naučiti izgubljenu umjetnost posta i uživati plodove posta, to neće doći ako slušamo što nam društvo govori, već trebamo otvoriti Bibliju. Tada briga neće biti postimo li, već kada postimo. Isus podrazumijeva da će njegovi sljedbenici postiti, čak i obećava da će se to dogoditi. Ne kaže „ako“, već „kad postite“ (Matej 6,16). I ne kaže da bi njegovi sljedbenici mogli postiti, već „tada će postiti“ (Matej 9,15).
Postimo u ovom životu jer vjerujemo u život koji dolazi. Ne moramo sve dobiti ovdje i sada, jer imamo obećanje da ćemo sve to imati u nadolazećem vremenu. Postimo od onoga što možemo vidjeti i okusiti, jer smo okusili i vidjeli dobrotu nevidljivoga i vječnoga Boga – i očajnički smo gladni za većom Njegovom prisutnošću.
Radikalna, privremena mjera
Post je za ovaj svijet, za pružanje našeg srca kako bismo dobili svjež zrak iznad boli i nevolja oko nas. I za borbu protiv grijeha i slabosti u nama. Izražavamo naše nezadovoljstvo sa samima sobom, grešnima kakvi jesmo, i našu čežnju za većom prisutnošću Krista.
Kad se Isus vrati, postu će biti kraj. To je privremena mjera, za ovaj život i vrijeme, kako bismo obogatili našu radost i pripremili naša srca za ono što slijedi – kada ćemo ga gledati licem u lice. Kada se vrati, neće pozivati na post, već će postaviti gozbu; tada će sva sveta apstinencija ispuniti svoju slavnu svrhu i biti vidljiva kao zadivljujući dar.
Do tada ćemo postiti.
Kako započeti post
Post je težak. Zvuči mnogo jednostavnije u teoriji nego što se dokazuje u praksi. Može biti iznenađujuće kako se nervozno osjećamo kada propuštamo obrok. Mnogi početnici u postu, puni ideala, odlučili su da će propustiti jedan obrok i samo otkrili da im trbuh jedva čeka sljedeći obrok.
Post zvuči tako jednostavan, a ipak svijet, naše tijelo i đavao vrebaju da unesu komplikacije na sve moguće načine kako do posta ne bi ni došlo. S namjerom da vam pomognemo da započnete laganim korakom do dobrog posta, ovdje su šest jednostavnih savjeta. Ovi prijedlozi se možda čine sitničavim, ali nadamo se da mogu poslužiti onima koji su novi u postu ili nikada nisu ozbiljno pokušali.
- Počnite s malo.
Nemojte početi odmah s jednotjednim postom. Započnite s jednim obrokom; možete preskočiti jedan obrok tjedno u nekoliko tjedana. Tada pokušajte izbaciti dva obroka, i tako činite sve dok ne dođete do jednodnevnog posta. Možda na kraju pokušate s dvodnevnim postom na soku.
Post na soku znači suzdržavanje od hrane i pića, osim sokova i vode. Sokovima pružate tijelu hranjive tvari i šećer koji vam trebaju da ne malakšete, a također vam još uvijek daje djelotvoran osjećaj da nastavite bez krute hrane. Nije preporučljivo da se suzdržite od vode tijekom posta bez obzira na trajanje.
- Planirajte što ćete raditi umjesto obroka.
Post nije samo čin samoodricanja, već duhovna disciplina za traženje veće Božje punine. To znači da trebamo imati plan što pozitivno poduzeti za vrijeme kada obično objedujemo. Dobar dio našeg dana provodimo s hranom ispred nas. Jedan značajan dio posta je vrijeme stvoreno za molitvu i razmišljanje nad Božjom Riječi ili nekim činom ljubavi prema drugima.
Prije nego zaronite u post, izradite jednostavan plan. Spojite ga s vašom svrhom za post. Svaki post treba imati određenu duhovnu svrhu. Identificirajte što je to i isplanirajte na što ćete se fokusirati kako biste zamijenili vrijeme koje provodite jedući. Bez svrhe i plana, to nije kršćanski post; to je samo izgladnjivanje.
- Uzmite u obzir kako će to utjecati na druge.
Post nije dozvola da se prema drugima odnosite s manjkom ljubavi. Bilo bi žalosno da vam nedostaje briga i skrb za druge oko vas zbog vaše pojačane usredotočenosti na Boga. Ljubav prema Bogu i prema bližnjima idu zajedno. Dobar post kombinira vodoravnu i okomitu ljubav. Ako išta, drugi bi trebali od nas osjećati još i veću ljubav i brigu kada postimo.
Dakle, kada planirate vaš post, uzmite u obzir kako će to djelovati na druge. Ako imate redovne obroke s kolegama ili večere s obitelji ili cimerima, procijenite kako će se vaše suzdržavanje odraziti na njih, i neka znaju unaprijed, umjesto da im samo navijestite ili objavite u trenutku kada trebate jesti.
Također, uzmite u obzir potajnu inspiraciju za postom: Ako napravite dnevnu ili tjednu praksu prehrane s određenom grupom prijatelja ili obitelji, a ti planovi su prekinuti nečijim putovanjem ili odmorom ili netipičnim okolnostima, smatrajte to prilikom da postite, umjesto da jedete sami.
- Pokušajte razne vrste posta.
Tipičan oblik posta je osoban, privatan i djelomičan, ali nalazimo razne oblike u Bibliji: osoban i zajednički, privatan i javan, skupan i nacionalan, redovit i povremen, apsolutan i parcijalan.
Konkretno, razmotrite da postite zajedno s vašom obitelji, malom grupom ili crkvom. Dijelite li zajedno neke posebne potrebe za Božjom mudrošću i vodstvo? Postoji li neobična poteškoća u crkvi, ili društvu, za što je potrebna Božja intervencija? Želite li zadržati pogled na drugi Kristov dolazak? Molite sa posebnom revnošću za Božju pomoć povezujući se s drugim vjernicima da postite zajedno.
- Uzmite za post nešto drugo osim hrane.
Uzdržavanje od hrane nije nužno za svakoga. Neka zdravstvena stanja čak i one najpobožnije drže podalje od tradicionalnog posta. Međutim, post nije ograničen na uzdržavanje od hrane. Kao što je Martyn Lloyd-Jones rekao: „Post zapravo treba biti takav da uključuje uzdržavanje od bilo čega što je samo po sebi važno za neku posebnu duhovnu svrhu.“
Ako je zbog vašeg zdravstvenog stanja mudrije za vas da se ne odričete hrane, razmislite o uzdržavanju od televizije, kompjutora, društvenih mreža ili nekih drugih redovnih zadovoljstava koji će poniziti vaša srca nasuprot većem zadovoljstvu u Isusu. Pavao čak govori o bračnim parovima koji se uzdržavaju od seksa „na neko vrijeme, da se posvetite postu i molitvi“ (1. Korinćanima 7,5).
- Nemojte misliti na ono što ne možete imati.
Kada vaš prazan želudac počne kruliti i počne slati vašem mozgu svaki mogući signal „nahrani me“, nemojte dozvoliti da vaš um prebiva na činjenici da niste jeli. Ako uspijete sa čvrstom voljom koja vašem želucu kaže ne, ali ne usmjerite vaše misli negdje drugdje, to govori više o vašoj ljubavi za hranom, nego o vašoj ljubavi prema Bogu.
Kršćanski post skreće pozornost na Isusa ili neku Njegovu veliku stvar u svijetu. Kršćanski post nastoji uzeti bol koju donosi glad i pretvoriti ju u tonove vječnog hvalospjeva, bilo da se bori protiv nekog grijeha, ili moli za nečije spasenje, ili čezne za većom Isusovom prisutnošću.
Autor: David Mathis; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org
