Kad umremo, po Bibliji, sa nama će se dogoditi jedna od dvije stvari. Idemo biti s Gospodinom, ili ćemo se suočiti s prokletstvom. Idemo u nebo ili pakao. Toliko je jednostavno.
Ako ste se pouzdali u Isusa kao u svoga Spasitelja, svi vaši grijesi bit će oprošteni; a kad umrete, bit ćete izbavljeni od Božjeg pravednog suda, jer su vaši grijesi uklonjeni (Efežanima 2, 8; Kološanima 2,14). Grijeh je kršenje Božjeg zakona (1 Iv. 3, 4). Odvaja nas od Boga (Izaija 59, 2), i donosi nam smrt (Rimljanima 6,23). Samo kroz Isusa može nam biti oprošteno, i samo kroz Isusa možemo otići u nebo. U Djelima 4,12 kaže, ” I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.’’
Postoji rasprava unutar kršćanstva o neposrednosti suda i konačnog prebivališta, ali raj i pakao su riječi koje se općenito koriste za opisivanje prebivališta Božjeg i prebivališta prokletih. Biblijski gledano, konačni prebivalište onih koji su spašeni vjerujući u Kristovu žrtvu bit će u nebu u Božjem prisustvu. Oni koji se nisu pouzdali u Krista će završiti van Božjeg prisustva u paklu.
Što s čistilištem?
Rimokatolici nam kažu da kad ljudi umru, oni idu u čistilište, ako su kršćani. Ali čistilište se ne nalazi u Bibliji. To je izum Katoličke crkve. Dakle, čistilište nije istina.
Što s reinkarnacijom?
Biblija nam kaže u Hebrejima 9,27 da je čovjeku dato jednom umrijeti, a potom dolazi sud. Nema reinkarnacije. Nema povratka u drugom obliku. Biblija proturječi reinkarnaciji. Osim toga, razmislite o tome. Svrha reinkarnacije je da pomogne ljudima da uče kroz ono što prolaze tokom života i usavrše svoju karmu dok ne dosegnu nirvanu i ujedine se s božanskim bićem. No, vidjeli smo rezultate reinkarnacije u zemljama u kojima je užasno siromaštvo dopušteno, jer ljudi misle da oni koji su toliko siromašni to zaslužuju zbog neuspjeha u prošlim životima. Ovaj sustav vjerovanja, dakle, podržava siromaštvo i diskriminaciju. Nadalje, reinkarnacija uči da su ljudi došli iz božanskog bića, a to znači da je u svom prvom utjelovljenju svaka duša imala savršenu karmu. Dakle, ako je svaka duša imala savršenu karmu, zašto se nije odmah vratila božanskom biću? Ako se nisu mogli vratiti Bogu sa savršenom karmom, zašto misle da će se ikad uspjeti vratiti?
Što s nepostojanjem?
Neki ljudi vjeruju da kada umremo, mi jednostavno prestajemo postojati. Biblijski, ovo nije istina. Prema Pismu, mi nastavljamo postojati nakon smrti. Ali, ako prestanemo postojati, mi to nikada nećemo znati. Stoga, jedini način da “znamo” nakon smrti je ako nastavimo postojati. Je li vrijedno kockati se vječnošću zagrobnog života, nadajući se da više ne postojimo? To je veliki rizik.
Luka 16, 19-31:
“Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.” “Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'” “Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'”
Autor: Matt Slick
