Što se dogodilo kada je ovaj mladić poslušao Božji glas?

Duh Sveti je u nama i neprestano nas potiče na svetost i izvršavanje Božje volje. Često taj glas jednostavno zanemarimo ili mislimo da Bog nama ne govori. Da je to samo privilegija svetaca. Tako je možda mislio i ovaj mladić sve do ovog događaja.

Mladić je prisustvov­ao biblijskom susr­etu. Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i posluš­nosti. Mladić se u nevjerici pit­ao: “Govori li Bog ljudima još uvijek?” Nakon službe, s prija­teljima je otišao na kavu. Ras­pravljali su o biblijskoj poruci koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine. Bilo je već deset sati kad je mladić krenuo kući.

Vozeći, počeo je moliti: “Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam.” Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i kupi galon mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao: “Bo­že, jesi li to Ti?” Nije dobio od­govor i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: “Kupi galon mli­jeka”. Mladić je razmišljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. “U redu, Bože, za slučaj da si to ipak Ti, kupit ću galon mli­jeka“. Nije izgledalo teško za jedan test poslušnosti. Uvijek može iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio vo­žnju kući. Dok je prolazio po­kraj „Sedme ulice“, opet je osje­tio poticaj: “Skreni u tu ulicu“. To mu se učinilo ludim i jedno­stavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je tre­bao skrenuti dolje. Na slijede­ćem križanju okrenuo je i vra­tivši se skrenuo u „Sedmu“. Na­pola šaleći se reče: “U redu, Bože, hoću.”

Vozeći se nekoliko blokova da­Ije, odjednom je osjetio da treba stati. Popeo se na ivič­njak i pogledao oko sebe. Na­lazio se skoro u poslovnom di­jelu grada. Nije to bilo najbol­je, ali ni najgore naselje. Trgo­vine su bile zatvorene, a ve­ćina kuća u mraku, kao da su ljudi već bili u krevetima. Opet je osjetio nešto: “Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta”. Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su već ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo. “Gospodine, ovo je ludost“. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će bijesni, a ja ću ispasti glup.” Opet se javio taj osjećaj ta treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. „U redu Bože, ako si to Ti, poći ću na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, uredu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se o­dmah ne jave, idem.“

Prešao je preko ceste i pozvo­nio. Začuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: “Tko je to? Što trebate?” Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovijek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. “Što je to?“ Mladić je pokazao mlijeko: „Donio sam vam ovo.” Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hod­nikom vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na rukama, koja je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući: “Upravo smo molili. Imali smo ogromne račune ovaj mjesec i ostali bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi kaže kako da nabavim nešto mlijeka.” Njegova žena uskliknuia je iz kuhinje: “Tražila sam Ga da pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo?” Mladić je posegnuo u novča­nik, izvukao sav novac što ga je imao i gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao pre­ma autu dok su mu se suze sli­jevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek uslišava molitelje.