Prije mnogo godina, kada je započeo moj odnos s Bogom, nisam bila baš ozbiljna u vezi s time. Kao i mnogi drugi kršćani nedjeljom sam odlazila u crkvu. Čak sam bila u crkvenom odboru, a moj suprug Dave bio je starješina.
No, problem je bio u tome da je, promatrajući moj život kod kuće ili na poslu, bilo teško pronaći razliku između mene i nevjernika.
Prihvatila sam Krista, bila na putu za nebo i ljubila Boga. Ali Ga nisam ljubila svim srcem svojim – bilo je mnogo područja u mom životu koje mu nisam bila još prepustila. Kao rezultat toga, život koji sam živjela bio je bez pobjede uz odsustvo radosti.
U svojoj slabosti zavapila sam Bogu za pomoć i On me je čuo. Odgovorio je na moje molitve tako što me je krstio Duhom Svetim. A zatim mi je pokazao da Ga trebam “izvaditi” iz moje “nedjeljne kutije” i staviti u svako područje svoga života. Vjerujem da je to ono što znači tražiti prvo Božje kraljevstvo i dati Mu sve svoje.
BOG ŽELI PRVO MJESTO
Jedan od stihova koji su me zbunjivali u tim “ne baš ozbilnjim danima hodanja sa Bogom” bio je onaj iz Marka 12,30. Tu Isus kaže da ljubimo Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Uobičavala sam misliti da to znači da trebam moliti, čitati Bibliju, ići u crkvu i slušati audio zapise sa učenjima od jutra do mraka, ali to nije istina. Stvarno značenje toga jest da Bog želi biti uključen u sve što činimo. Da, On želi biti dio naših nedjelja, ali također želi biti uključen u naše ponedjeljke sve do subota. On nam želi pomoći u načinu na koji mislimo, govorimo i djelujemo, jednako kao što želi biti dio svake odluke koju donosimo, uključujući financije, zabavu, prijatelje i sve ostalo.
Bog želi prvo mjesto u našim životima – ne zadnje. Nećemo iskusiti puninu blagoslova ako je Bog sa strane u našim životima. To ne važi samo za propovjednike, pastore ili voditelje slavljenja – to je za svakoga. Staviti Boga na prvo mjesto ne znači da mi postajemo super duhovni tako da ne možemo uživati ni u čemu drugome – to je legalizam, a on je opasan. Istina je da Bog želi da uživamo u stvarima koje nas okružuju – samo ne želi da budemo upravljani njima.
SNAGA POSLUŠNOSTI
Kako budemo težili staviti Boga na prvo mjesto, tako će dolaziti vremena kada će On tražiti od nas da učinimo stvari koje ne želimo učiniti, ne osjećamo da bi ih trebali učiniti i ne mislimo da su dobra ideja. Ali to su vremena u kojima – kada smo poslušni Bogu i učinimo ono što On želi – razvijamo pobožan karakter. Zapravo, imati poštivajući strah od Boga i slušati Njegovu Riječ jest dužnost svakog čovjeka. Propovjednik 12,13 kaže da je …potpuna, izvorna svrha Njegovog stvorenja, cilj Božje providnosti, temelj (korijen) karaktera, temelj svake sreće… (NIV prijevod).
Jedno od područja u kojem sam trebala naučiti kako hodati u poslušnosti bilo je moja podložnost suprugu Daveu. Kao rezultat zlostavljanja koje sam doživjela u vrijeme odrastanja, razvila sam buntovan stav prema autoritetu, posebno ako su to muškarci. No, Bog mi je pomogao naučiti kako biti poslušna (krotka) i prilagoditi sebe Daveu kao Gospodinu (vidi Efežani 5,22). To ne znači da budem otirač preko kojeg će on stalno gaziti. To samo znači da cijenim, poštujem i predajem se njegovoj božanski ustanovljenoj poziciji vodstva u našem braku. Ostvarivanjem mira sa Daveom i drugima, ja zapravo štitim protok Božjeg pomazanja u svom životu.
Evo jedan primjer. Ne tako davno, Dave me zamolio da učinim nešto za što nisam imala ni najmanje želje da to učinim. Već sam imala svoj plan za taj dan, tako da bih ga morala promjeniti za učiniti ono što je on želio. Nije to bilo nešto strašno i tražilo je samo jednu večer moga života. Ipak to nisam željela učiniti. No, dok sam sjedila u molitvi pokušavajući ne misliti na ovo ranije, u svom srcu sam znala da trebam učiniti ono što me je zamolio samo zato jer je on bio moj suprug. To sam i napravila.
Bit ovoga je ta da je beskorisno za vas i za mene reći da ljubimo Boga i služimo mu svim svojim srcem ako dođemo u situaciju sličnoj opisanoj i ne učinimo ono što znamo da Bog od nas želi. Isus je rekao, ako me (zaista) ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati (Ivan 14,15). Ne kažem da ako učinimo nešto krivo ne ljubimo Boga, jer griješenje je dio procesa odrastanja. Ono što želim reći jest da Bog želi da surađujemo sa njime i napredujemo. Kada činimo pogreške, sve što trebamo je da zamolimo Boga da nam oprosti, primimo oproštenje i idemo dalje (vidi 1. Ivanova 1,9 – Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde )
PRINCIP DAVANJA SVEGA
Drugi način služenja Bogu svim srcem jest voljnošću da predamo bilo što što trebamo predati da bismo iskusili puninu Božjeg plana u našim životima. Ja to zovem principom davanja svega. Kroz Bibliju vidimo ljude koji su odlazili od svojih obitelji, prijatelja, sudbina i domova da bi ispunili poziv koji im je Bog uputio. Abraham, Mojsije, Ruta, Matej i Pavao su primjeri toga. Ostali, kao Estera, Danijel i tri židovska mladića stavili su svoje živote na kocku za Boga, ne znajući hoće li biti pošteđeni. Ali to je ono čega je kraljevstvo Božje vrijedno – SVEGA što imamo (vidi Matej 13,44-46). Sve možda neće biti zatraženo – ali sve mora biti na žrtveniku.
Mnogi ljudi nikada ne prime puninu želja i snova koje im Bog daje jer se ne žele odreći onoga od čega On traži da se odreknu ili ne žele otići od onoga od čega On traži da otiđu. Uzmite primjer bogatog mladića. U Markovom evanđelju 10. pogl. vidimo ga kako dolazi pred Isusa pitajući ga što mora učiniti da baštini vječni život. Kada ga je Isus podsjetio na 10 zapovijedi, mladić je rekao kako ih je vršio i nije prekršio ni jednu otkad je bio dijete. Isus ga je s ljubavlju pogledao i …rekao mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom“ (stih 21).
Dopustite mi da se ovdje zaustavim i kažem kako ne vjerujem da to znači da moramo ići kući i skupiti svu svoju odjeću i imanje te dati sirotinji. Niti mislim kako trebamo otrčati u banku, podignuti sav novac i dati ga. U ovom dijelu Isus je govorio o specifičnoj osobi koja je imala specifične zapreke u svom životu. To je, međutim, princip koji svaki od nas treba naučiti: bilo što što nas drži (okupira, zarobljava), Bog će tražiti od nas. Očito je da je bogatstvo ovog čovjeka zaroblavalo i odvajalo od dubljeg odnosa sa Isusom. Zašto ovo govorim? Zbog njegove reakcije. Pogledajte stih 22: On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Iako Pismo to ne kaže, vjerujem da ga je ono što je posjedovao vezalo. Tada …Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: “Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!” (Marko 10:23). Drugim riječima, Bog želi da primamo otvorenih ruku i budemo voljni da pustimo ako On to zatraži. On ne želi da budemo rezervoar koji samo sakuplja – On želi da budemo kanal kroz koji On može teći da blagoslovi druge.
Nemojte me krivo shvatiti. Vjerujem da nas Bog želi blagosloviti koliko god možemo primiti i još uvijek služiti Njemu svim svojim srcem. Ali mi nećemo imati sve što Bog želi da imamo ako istovremeno budemo navezani na stvari ovoga svijeta. Novac, imanja, pozicije i utjecaj nekih ljudi imaju mogućnost da nas spriječe u silnom hodanju sa Bogom. I mnogo puta te nas stvari svojom posjedujućom silom mogu navesti na kompromis i propuštanje onog najboljeg od Boga, pa čak i na grijeh. Postoje stvari za koje mislimo da ih trebamo i da ih moramo imati, tako da naprosto djeluju kao otrov, ali samo Bog zna što one zapravo jesu. Zbog toga moramo vjerovati da On zna što je najbolje za nas i ne slijediti naše osjećaje. On nikada neće zahtjevati od nas da odustanemo od nečega osim ako nas to ranjava i zadržava od hodanja u Njegovoj punini. Ponavljam, sve se možda neće zahtjevati, ali sve mora biti na žrtveniku.
NAGRADE ZA POTPUNU PREDANOST
Biti voljni dati sve svoje znači živjeti svoje živote u potpunoj predanosti. To nas stavlja u snažnu poziciju da nas Bog upotrijebi i da budemo potpuno blagoslovljeni – u životu koji će doći i u ovome ovdje i sada. Isus je rekao, zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko … (Marko 10,29-30). Vidite, ako čitamo samo stih 21 u kojem Isus kaže mladiću da proda i sve razdjeli sirotinji, može nas obuzeti strah. Ali ako čitamo sve do stihova 29 i 30, vidimo da svaki koji ostavi bilo što radi Boga i evanđelja, bit će blagoslovljen sto puta više.
Kada mi je Bog rekao da napustim crkvu bila sam na službi u St.Louisu, trebala sam puno toga ostaviti. Imala sam čast propovijedati u odsutnosti pastora i vodila sam tjedna poučavanja u grupi od 400 žena. Imala sam i svoj vlastiti ured, svoje sjedalo u crkvi, parkirno mjesto sa svojim imenom i golem utjecaj među ljudima. Čak sam imala i program na lokalnoj radio postaji. No, Bog mi je rekao da sve to ostavim. Trebalo mi je nešto vremena da to posložim, ali jednom kad sam to učinila, Bog je počeo ispunjavati svoju Riječ i blagoslovio je moju službu. Danas, umjesto da služim par stotina ljudi, služim milijunima po cijelom svijetu. Umjesto da sam na jednoj radio postaji, sada sam na preko 300 – plus preko 400 televizijskih postaja. Stvar je u tome da mi je Bog dao stostruko onoga što sam ostavila u svojoj poziciji u crkvi. Bojim se i pomisliti što se moglo dogoditi u mom životu da nisam bila voljna ostaviti ono što je Bog tražio da ostavim.
Ako želimo žetvu, moramo posijati sjeme. Moje sjeme je bilo moj posao, ili pozicija u crkvi i sve što je išlo s time. Ponekad je naše sjeme novac, materijalna imovina, odnosi, stavovi, načini razmišljanja ili nešto drugo što ima vrijednost. Postoje, također, vremena kada je sjeme koje Bog želi da posijemo, ili ostavimo, odnos sa nekim tko ima loš utjecaj na nas. Naravno, ne govorim ovdje da Bog želi da živimo odvojeno od obitelji, da napustimo svoje crkve ili damo otkaz na poslu. Ali ako nas nešto spriječava od Njegove punine, tada će On više nego vjerojatno tražiti da to ostavimo. Ostavljanje i življenje odvojeno od jest privremeno, ali nagrada je trajna. Kako vi i ja budemo voljni predati Bogu sve što imamo, On će biti voljan predati nama sve što ima. A sve što On ima je mnogo vrijednije od onoga što mi imamo.
Bog nije kradljivac – On je onaj koji blagoslivlja. Ako u svom srcu znate da On želi da našto ostavite ili da se maknete od nečega, budite poslušni i to učinite. Blagoslov će pratiti vašu poslušnost. I kada jednom donesete odluku dogodit će se promjena. Znam da to nije jednostavno i treba vremena da se to nauči. Također znam da neke od stvari koje Bog traži da ih učinimo (nama) nemaju uvijek smisla. Ali, kako budete slijedili srce i nastavili tražiti Božju milost, on će davati silu da zarobite svoje misli i vjerujete Njemu. Kao rezultat toga, bit ćete u poziciji da žanjete nagrade služenja Boga svim srcem.
Autor: Joyce Meyer
