Smrt je tema koja kod mnogih izaziva strah i nelagodu. No, jedna medicinska sestra posvetila je svoj život tome da ljudima pomogne razumjeti proces umiranja i da ih pripremi na ono što mogu očekivati kada su uz voljenu osobu u njezinim posljednjim trenucima.
Julie McFadden, iskusna hospicijska medicinska sestra, dijeli svoja saznanja kako bi ublažila strah i stigma povezane sa smrću.
Dva najčešće uznemirujuća znaka umiranja
Julie ističe kako obitelji često nisu svjesne određenih promjena koje se događaju kod umiruće osobe, a upravo su te promjene ono što ih može najviše uznemiriti. Među njima se posebno izdvajaju promjene u disanju i fenomen poznat kao “smrtni hropac”.
1. Nepravilno disanje
Jedna od stvari koja najviše uznemiruje obitelji jest promjena u obrascu disanja. Umiruće osobe mogu imati periode brzog disanja, zatim pauzu, pa opet ubrzano disanje.
Ova pojava, poznata kao Cheyne-Stokesovo disanje, potpuno je prirodna i nastaje zbog metaboličkih promjena u tijelu.
Mnogi se boje da njihova voljena osoba pati, no Julie naglašava da to nije slučaj. Iako može izgledati zastrašujuće, tijelo samo prolazi kroz posljednju fazu pripreme za smrt i ne doživljava bol ili osjećaj gušenja.
2. „Smrtni hropac“
Drugi čest fenomen koji uznemiruje obitelji je takozvani „smrtni ropac”. To je zvuk nalik grgljanju koji nastaje kada se usta i grlo ispune slinom jer tijelo više ne može refleksno gutati.
Mnogi ovaj zvuk povezuju s patnjom, no Julie pojašnjava da umiruće osobe ne osjećaju nelagodu zbog toga. Mozak prestaje slati signale za gutanje, a nakupljena slina uzrokuje karakterističan zvuk kada zrak prolazi kroz dišne puteve.
Smrt je prirodni proces
Iako su ove pojave zastrašujuće za one koji ih prvi put doživljavaju, Julie poručuje da su one potpuno prirodan dio procesa umiranja.
Tijelo je „programirano” da zna kako umrijeti, a medicinsko osoblje može pomoći ublažiti eventualne nelagode kroz palijativnu skrb i lijekove koji pomažu u opuštanju.
Suočavanje s gubitkom voljene osobe teško je iskustvo, ali razumijevanje procesa umiranja može donijeti utjehu i pomoći nam da budemo uz njih s ljubavlju i mirom. Julie McFadden naglašava kako je njezina misija educirati ljude o smrti kako bi umanjila strah i omogućila im da se oproste sa svojim bližnjima na dostojanstven način.
Prije 1o dana došla sam kod oca svega 1o minuta prije nego što je izdahnuo!Čula sam taj hropac dok sam ga grlila plačući nad njime!Bio je slijep izmučen nakon operacije kuka i otišao tamo gdje boli nema!Sama sam se sebi začudila da sam ga mogla i obući a mislila kako nikad nebih mogla to učiniti bez straha a ovaj put nisam osjetila nikakvu nelagodu!