Mnogi koji tuguju kažu kako mrze ovo pitanje. Evo što nikada ne smijete izgovoriti nekome tko tuguje zbog smrti voljene osobe.
Ljudi me stalno pitaju što reći i učiniti za nekoga tko tuguje zbog smrti voljene osobe. I drago mi je što pitaju. Drago mi je da žele znati što je uistinu korisno i smisleno, a što je u potpunosti nekorisno i zapravo štetno.
Voljela bih da vam mogu reći da i sama uvijek znam što reći. Ali ponekada me riječi izdaju. I voljela bih da vam mogu reći da nikada ne kažem pogrešne stvari. Ali kažem. Ustvari, prije par dana, napravila sam pogrešku za koju često govorim drugima da je ne čine.
Iste minute kada sam to izgovorila, poželjela sam da nisam. No, to je samo izašlo. Možda je to nešto što i sami izreknete ljudima koji tuguju. Evo što sam rekla. Ili točnije, što sam upitala:
Kako ste?
To se ne čini tako pogrešno, zar ne? To je pitanje koje otkriva da nam je stalo. Ono omogućuje osobi da zna kako nismo zaboravili na njen gubitak. To je stvarno poziv osobi koja tuguje da priča o svom gubitku. Ali mnogi koji tuguju kažu kako mrze to pitanje. Osjećaju se kao da se na njih stavlja očekivanje da žive život dok je njihov voljeni umro, a ovakvu situaciju uopće nisu očekivali, niti su za nju bili spremni. To je pitanje na koje ne znaju kako odgovoriti. „Dobro sam“ nije u redu. Oni mogu funkcionirati, možda se i osjećati bolje, ali znaju da nisu „dobro“. „Užasno sam“ se čini kao cmizdrenje. „Ljutito“ se čini neprihvatljivim. „Plačem cijelo vrijeme“ se čini jadnim.
Nešto nije u redu
„Kako si?“ je jedno od onih pitanja koja su smetala mome suprugu Davidu u one dane nakon što je naša kći umrla, a nakon toga i naš sin. Uvijek bi se osjećao kao da treba kvantificirati svoj napredak nazad prema normali. U našoj knjizi, Kada vaša obitelj izgubi voljenu osobu, je napisao: „Usred mog bola i konfuzije, odjednom sam se osjetio odgovoran polagati drugima račune za svoj napredak. Dok je odgovor silazio s mojih usana, pitao sam se je li prihvatljiv.“
VIDI OVO: Kako se nositi s tugom zbog gubitka voljene osobe?
Osoba koja tuguje zna što najvjerojatnije želi čuti onaj tko to pita – da sve ide na bolje, da svijet postaje svjetliji, da se tama diže, a suze jenjavaju. No, često to jednostavno nije tako, a nezgodno je biti iskren o zbrci, bezvoljnosti, i usamljenosti u tuzi. Realnost tugovanja je da se ponekada nakon gubitka osjećamo snažno, ali kako vrijeme prolazi, a utvrdi se stvarnost života bez te osobe, osjećamo se slabi i plačljivi. A neugodno je razgovarati o tome.
Bojimo se ako kažemo koliko smo tužni, da ćete pomisliti kako nešto nije u redu u tome kako tugujemo. Bojimo se da ćete pretpostaviti kako bi trebali biti na stalnom uzlaznom putu ka normalnom stanju i da idemo u krivom smjeru. Ponekada poželimo vrisnuti kako nikada više nećemo biti „normalni“. A ponekada samo poželimo reći: „Kako sam? Tužno. I želim da mi svijet – uključujući i tebe – jednostavno dadne vremena i prostora da tugujem. Osoba koju volim je umrla i nedostaje mi. Ta osoba mi je značila i stoga ima smisla kako neću preboljeti njenu odsutnost lako i brzo.“
Što trebam reći?
Dakle, dok ste u interakciji s nekim tko usamljen prolazi kroz fazu žalosti, što biste trebali pitati umjesto: „Kako si?“ Evo nekih ideja:
Kako je tvoja bol ovih dana? Ovo pitanje pretpostavlja da ima smisla da je osoba tužna i time joj dajete priliku za razgovor o tome.
Ne mogu ni zamisliti koliko teško mora biti suočiti se s ovim danima bez (navedete ime osobe koja je umrla). Ima li određeno doba dana ili dana u tjednu kada ti je posebno teško? Izgovarajte ime osobe koja je umrla. To je glazba za uši osobi koja tuguje.
Jako mi nedostaje (navedite ime osobe koja je umrla) kada… Velika je utjeha za osobu koja tuguje znati da on ili ona nisu jedini kojima osoba koja je umrla nedostaje.
Često mislim o tebi kada (vrtlarim/vozim kraj tvoje kuće/idem u šetnju/ustajem ujutro/itd.) i šapućem molitvu za tebe da iskusiš Božju utjehu. Postoje li određene stvari koje mogu moliti za tebe dok prolaziš kroz ovo vrijeme žalosti?
VIDI OVO: Kako prihvatiti gubitak voljene osobe? Ovi savjeti će vam pomoći
Znam da (ime osobe koja je umrla) rođendan/dan smrti dolazi i mora da je teško očekivati taj dan bez njega/nje. O čemu razmišljaš taj dan? Ima li nešto što možemo učiniti da ti pomognemo prebroditi taj dan?
Znam da blagdani/Majčin dan/Dan očeva/vaša godišnjica dolazi. Posebno ću misliti na tebe i moliti za tebe kako se taj dan približava. Voljela bih da dođeš do nas, hoćeš li nam se pridružiti?
Na neki način, sva ova pitanja kažu: „Kako si?“, ali nekako izražavaju želju da uđemo u tugu druge osobe umjesto da samo dobijemo izvješće o njihovoj tuzi. Na ovaj način prakticiramo da „nosimo breme jedni drugih“. (Poslanica Galaćanima 6,2)
Autorica: Nancie Guthrie; Prijevod: Blaženka Š.
