Islam je jedna od glavnih religija, koje su danas prisutne u Europi. Oni koji se pridržavaju islama nazivaju se muslimanima. Iako je islam uglavnom prisutan na Bliskom istoku, sada je isto tako vrlo prisutan u Europi i u Sjevernoj Americi. No, muslimani ne vjeruju u istoga Boga u kojeg vjerujemo mi.
Umjesto vjerovanja u Boga iz Biblije, muslimani vjeruju da je Alah ”Bog”, a da je Muhamed njegov vjerni prorok. Muslimani nemaju precizan pogled na to tko Bog jest niti imaju istinsku spoznaju u to što je spasenje.
Razumijevanje vjerovanja islama
Kao što je napisano, Bog islamske religije jest Alah, za koga vjeruju da je stvorio sve. U molitvi oni njega nazivaju Alah, a ne Bog. Islam je nastao u 7. stoljeću, nakon što je navodno Muhamed dobio vizije u Meki, za koje je vjerovao da su božanske. Zabilježeno jest da je Muhamed prvi puta dobio Alahov poziv 610. godine. Kao što vidimo, ovo se dogodilo stotinama godina nakon nastanka Novoga zavjeta, što znači da se ne radi o pretežito starijoj religiji.
Sljedbenici islama nazivaju se muslimanima, dok sama riječ ”islam” znači ”podčinjenost Božjoj volji”. Dvije skupine muslimana dijele se na Šite i Sunite. Šiti čine oko 90% svih muslimana u svijetu.
Sunitski muslimani vjeruju da su prve četiri halife bili istinski nasljednici Muhameda, dok Šiti vjeruju da su samo halifa Ali i njegovi nasljednici istinski nasljednici islama. Ostale vrste muslimana uključuju ogranke glavnih sekti, koje se sastoje od vehabija, alavita, nacije islama i haridžija, kao i karmata, ismailita, druza i sufizma.
Šia odnosno Šiti čine veliku većinu zajednice muslimana. Zagovornici šitskih muslimana slijede Alija i njegova učenja. Njihovo vladanje je kontrolirano smrću Alija i Huseina. Oni se ne drže kalifata, jer vjeruju u imame. Stoga su učenja šitskih muslimana daleko drugačija, u usporedbi s vjerovanjima sunitskih muslimana.
Na Muhameda se gleda kao na jednu od najvažnijih osoba u islamu. Muslimani vjeruju da je Muhamed prorok i božanski glasnik. U hadisima je Muhammed prikazan kao vrlo miroljubiv i ljubazan čovjek. Islam isto tako prikazuje vrlo lijepu sliku o Muhamedu, govoreći da se prema drugima odnosio dobro, da se prema ženama odnosio s poštovanjem, kao na primjer prema svojoj ženi Kadiji, kojoj je bio vjeran do njezine smrti. Islam opisuje da je Muhamed isto tako i oženio drugih jedanaest žena, kako bi im navodno pomogao u preživljavanju i kako bi imale bolje živote. No treba imati na umu da Kuran na drugačiji način gleda na žene za razliku od nekih drugih vjerovanja, kao što je na primjer kršćanstvo.
Islam smatra da je dobro da muž prekorava i kažnjava svoju ženu, budući da Kuran tvrdi sljedeće: „“Ali grdite one zbog čije se tvrdoglavosti imate razloga bojati; skloni ih u postelje odvojene i bičuj ih: ali ako ti budu poslušni, ne traži im povoda: doista, Bog je visok, velik.“ (Sura IV) Usprkos tomu što islam uči da se prema ženama može odnositi brutalno bez kajanja, muslimani snažno poštuju Muhameda, kao i učenja o njemu koja se pronalaze u svetim knjigama.
1. Sveti spisi
Sveti spisi islama su Kuran. Postoje isto tako zapisi koji govore o tome što je Muhamed činio za vrijeme svoga života, što se naziva Suna, zapisi koji pomažu u tumačenju Kurana. Muslimani žive prema Kuranu i moraju pamtiti dijelove Kurana i recitirati te dijelove svakodnevno. Za Kuran se govori i vjeruje da je riječ koju je Alah izravno dao Muhamedu kroz anđela Gabrijela. Muslimani vjeruju da je anđeo Gabrijel Duh Sveti.
Muslimani ne prevode Kuran na druge jezike, jer vjeruju da bi se tako promijenio njegov sadržaj. S obzirom na to da Kuran ne smije biti preveden, svi muslimani moraju čitati Kuran na aramejskom.
Muslimani vjeruju da je Kuran savršen, usprkos tomu što ne posjeduju originalne zapise. Kuran broji 114 poglavlja, koja se nazivaju Surama, sadrži mnoge dijelove Tore, Mojsijevog Petoknjižja, odnosno dijelova Staroga zavjeta.
Tvrdi se da je Kuran napisan pod nadzorom kalifa Abu Bakra nakon Muhamedove smrti. Drugi sveti spis je Hadit. Hadit nema takav autoritet kao Kuran, ali je i dalje vrlo važan, jer se ondje nalaze zapisani svi događaji iz života Muhameda, kao i zapisi ljudi s kojima je Muhamed došao u doticaj.
Početak Hadita skupila je Muhamedova žena, Aiša. Muslimani isto tako imaju svete zapise Zebura, odnosno Davidovih ili Davudovih Psalama i Indžil, knjiga za koju se tvrdi da je prava poruka Isusa za svijet. Ovo je naravno laž, ali to je ono što islam naučava.
Muslimani vjeruju da su određeni dijelovi Kurana, oni koji sadrže Toru i Psalme izmijenjeni i oskrvnavljeni, ali da je ostatak Kurana netaknut. Važno je za reći i to da muslimani vjeruju da Biblija nije vjerodostojna, jer je biblijske knjige napisao čovjek. Budući da su ti ljudi bili samo ljudi, muslimani gledaju na Bibliju sa sumnjičavošću i nevjerom. Za njih je jedina autentična, nepogrješiva Božja Riječ Kuran.
U svijetu navodno postoji 1.7 milijardi muslimana. Izvan kršćanstva, to je religija s najvećim brojem pripadnika. Muslimani su rašireni po Zapadnoj Europi, Africi, Aziji, Europi, Americi, Australiji i na Bliskom istoku, dok najveći broj muslimana živi u Africi, gdje je oko 40.8% stanovništva islamske vjeroispovijesti. Drugi nalazi se razlikuju u tome gdje je najveći broj muslimana u svijetu, budući da je bivši musliman Nabeel Qureshi izjavio da u Indoneziji ima više muslimana nego bilo gdje u svijetu. Jedna od vrsta muslimana, Šiti, najčešće se nalazi u Iraku, Iranu i Siriji. Sljedbenici islama ne doživljavaju odvojenost crkve od države kao što to čine zapadne civilizacije, što pogađa i muslimansko stanovništvo u pojedinim područjima, što je iznjedrilo islamske države i islamske režime.
2. Islamska učenja o vjeri
Učenja o vjeri muslimana odnose se na to da muslimani vjeruju da je vrhovno biće Alah. Alah je središnja figura ove religije. Muslimani vjeruju da je on stvorio sve i da sve postoji zbog njega.
Učenja islama o Bogu uče da postoji samo jedan Bog i da je njegovo ime Alah. Ona uče da je Alah božanski stvoritelj, onaj koji vidi sve i onaj koji je sveprisutan. Alah je, prema islamu, sveznajući, stvorio je nebesa i zemlju.
Srž islama leži u snažnoj posvećenosti muslimana Alahu i Muhamedu. Muslimani na spasenje gledaju drugačije od kršćana; po učenjima islama spasenje se dobiva samo kroz neprestano kajanje i u nesigurnoj nadi hoće li Alah oprostiti ili ne. Najbolji način za dobivanje spasenja jest, prema islamu, poginuti u svetome ratu, koji je poznat kao džihad.
Muslimani vjeruju da je Alah stvorio svijet, nebesa, planete, Sunce, Mjesec, zvijezde i sve što se nalazi na Zemlji, uključujući i ljude i životinje. Učenja Kurana podudaraju se s učenjima o ”Velikom prasku”, budući da učenja islama podržavaju ova lažna vjerovanja.
Islam uči da je Bog stvorio svijet u šest dana; no to nisu bili doslovni dani, nego eoni vremena. Još jedna razlika u odnosu na kršćanstvo odnosi se na to da Kuran uči da Alah nikada nije dovršio svoje stvaranje i da Alah stvara i danas, jer njegov čin stvaranja nikada nije dovršen. Ovakav način percipiranja stvaranja podudara se s učenjima o evoluciji, dok se u isto vrijeme priznaje da je Alah sve stvorio. Još jedna stvar po kojoj su učenja Kurana slična naukama o evoluciji jest da je Alah navodno sve i svakoga stvorio iz vode. No što se tiče čovječanstva, muslimani ne vjeruju u evoluciju, usprkos tomu što se njihov pogled na stvaranje uvelike podudara s Teorijom velikog praska, budući da muslimani vjeruju da je ljudska bića na božanski način stvorio Alah, sa savješću, umom i dušom.
Kuran nadalje naučava da je prvi stvoreni čovjek bio Adam i da ga je Alah oblikovao od gline i tekućine kvintesencije. Kuran isto tako naučava da je Adam bio prvi Alahov prorok i prvi Musliman.
Osim toga, u Kuranu ne piše detaljan opis žene, budući da joj nije čak ni dato ime. Tijekom vremena, muslimani su toj prvoj ženi dali ime ”Hawwa” ili Eva, za koju se tvrdi da je bila Adamova partnerica koju je on volio.
3. Zagrobni život prema islamu
Kada govorimo o zagrobnom životu, muslimani vjeruju da će osoba, ako ne prakticira islam, ići u pakao. Opis pakla, kao što je zapisano u Kuranu, uključuje vječnu muku, vatru, a ondje će se navodno nalaziti svi oni koji nisu prakticirali islam.
Rečeno je da postoji stablo Zaqqum, koje je u paklu, gdje će biti svi ljudi koji ne prakticiraju islam i koji će biti prisiljeni jesti njegov pokvareni plod. Uglavnom, pakao je mjesto vječne agonije, jer uključuje mučenje demona, koji kuhaju ljude u užeglom ulju i otkidaju meso žrtava. Nadalje, raj je za muslimane opisan kao prekrasan vrt, stanje blaženstva, sveta oaza. Naglasak raja kod muslimana odnosi se na mnoštvo djevica, koje će ondje navodno služiti muškarcima. Muslimani vjeruju u tjelesno uskrsnuće ljudi, nakon čega će se ljudi suočiti sa sudom, na kojem će se suditi dobra djela čovjeka i njegovo pokajanje. Muslimani uče da čovjek može ući u raj ako pogine u ”svetome ratu”, odnosno džihadu. Ako musliman ne pogine u džihadu, onda će on morati automatski provesti određeno vrijeme u paklu. Čak i ako muslimani slijede pravila Kurana i ako poginu u džihadu, to ne znači da će ići u raj, jer čak ni Muhamed nije bio siguran u svoje spasenje. S obzirom na to, muslimani nisu sigurni hoće li ići u raj nakon smrti, čak niti ako ”savršeno” budu slijedili učenja Kurana ni ako poginu u džihadu.
Istinsko spasenje pronalazi se u Kristu
Kao što možemo vidjeti, islam ne nudi nikakvu nadu ni u što. Jedina i istinska nada pronalazi se u vjeri u Isusa Krista. (Ivan 3, 16-17) Važno je dijeliti evanđelje s muslimanima, kako bi mogli spoznati Krista, jer im njihova religija ne daje nikakva jamstva.
Muslimani su pod jarmom nemogućih ciljeva i uz to štuju boga koji ne postoji. Svaki musliman zaslužuje čuti evanđelje i ima priliku prihvatiti Krista kao svoga osobnog Spasitelja i Gospodina. Molimo za muslimane kako bi ih Bog pozvao k sebi, kako bi Ga mogli upoznati.
Autorica: Vivian Bricker; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
