Postoji li nešto što ljuti Boga? Je li On samo dobar i milostiv, pun ljubavi, koji rado prašta sve naše prijestupe i daje nam blagoslove?
Mnogi ljudi pretpostavljaju da se, budući da je Bog ljubav, nikada neće naljutiti ni na koga i ni na što. Ali kad netko pročita Bibliju, otkriva da se Bog može ljutiti.
Bog je pravedan sudac, i Bog je svaki dan gotov na gnjev. (Psalam 7, 11)
Međutim, ne smijemo poistovjećivati Božju ljutnju s vlastitim iskustvima te emocije. Moramo se ponovno osvrnuti na Bibliju. Kako Bog ne može griješiti, znamo da je Njegov bijes pravedan, za razliku od uobičajenog iskustva bijesa u nama samima. Kao što kaže Jakov 1, 20: “Gnjev ljudski ne ostvaruje pravdu Božju.”
Što ljuti Boga?
1. Nepoštivanje Božjeg karaktera
Bog je pravedan i svet i nijedno od ovih svojstava ne može biti ugroženo. Bog se ljutio na izraelski narod i na izraelske kraljeve svaki put kad bi se odvratili od toga da Mu se pokore (npr. 1. Kraljevima 11, 9-10; 2. Kraljevima 17, 18).
Zla praksa u Kanaanu, poput žrtvovanja djece i seksualne izopačenosti, pobudila je Božji bijes do te mjere da je Izraelu zapovjedio da ih potpuno uništi – sve muškarce, žene, djecu i životinje – kako bi uklonio opakost sa zemlje (Ponovljeni zakon 7, 1–6). Kao što se roditelj ljuti zbog onog što bi moglo naštetiti njegovom djetetu, tako je i Božji bijes usmjeren na ono što bi naštetilo Njegovom narodu i njihovom odnosu s Njim.
“Života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi!” (Ezekiel 33, 11)
2. Idolopoklonstvo
“Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, otišao si i načinio sebi druge bogove, salio si im likove da me dražiš, mene si bacio za leđa.” (1. Kraljevima 14, 9)
Osim što je idolopoklonstvo kršenje Božjih zapovijedi, ono je i nešto što ljuti Boga. Mi izazivamo Božji gnjev kada vjerujemo ili volimo nešto drugo osim Boga. On mora biti dovoljan i najvažniji!
3. Grijeh, nepravda i zločin
David je jako zgriješio. Bog je opisao što je David učinio:
“Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca.” (2. Samuelova 12, 9)
David je popustio iskušenju. Njegov je prvi grijeh bio preljub s Batšebom, Urijinom ženom. Ali stvari su krenule po zlu jer je Batšeba začela (2. Samuelova 11, 5). Kralj David nije želio da se otkrije njegov grijeh. Stoga je odlučio da Urija bude ubijen, a zatim da se oženi Batšebom. Njegov je plan dobro prošao. Naredio je generalu da postavi Uriju na ratno bojište i on je ubijen u ratu (2. Samuelova 11, 10-17). Tada se kralj David oženio Batšebom.
Mislio je da je na sigurnom. Ali Bog je znao! Bog je poslao proroka Natana kralju Davidu da ga suoči s oba njegova grijeha. Kazna za grijeh bila je krvoproliće u obitelji, počevši od smrti Batšebinog djeteta.
Bog se ljuti na zlo u ljudima i suprotstavlja se toj zlobi nastojeći da ih odvrati od zla kako bi u Njemu mogli pronaći istinski život i slobodu. Čak i u Njegovoj ljutnji, Božja motivacija je ljubav prema ljudima; obnoviti odnos koji je grijeh uništio.
Bog pruža milost pojedincima i narodima
Međutim, moramo naglasiti da je Bog Bog milosrđa i opraštanja. Kad se pojedinci ili narodi pokaju za svoj grijeh, Bog im je voljan i sposoban oprostiti. Njegov se bijes pretvara u opraštanje kad Mu ljudi dolaze ponizna srca. Bog je rekao:
“Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.” (Jeremija 18, 7-8)