Preminule članove obitelji ljudi vide neposredno prije smrti. Umirući često imaju “priviđenja” za koje zdrave osobe vjeruju da su jednostavno učinak jakih analgetika koje pacijenti uzimaju. Međutim, je li to točno?
Vjernicima, pokazuje niz istraživanja, smrt ne djeluje tako strašno kao ateistima, jer vjeruju da će se naći na nebu uz svoje najmilije gdje će se jednog trenutka sresti i sa svojom djecom, unucima…
U ljudskoj prirodi je da se boji smrti, ona nam je teška – ne samo da govorimo o njoj nego i da joj budemo blizu, piše Kurir.
Međutim, ono što ljude oduvijek intrigira jeste kako zapravo izgleda početak kraja… U tim trenucima, uoči samog odlaska, ljudi kao da predosjete kada će napustiti ovaj svijet i počnu govoriti vrlo čudne stvari ili se barem onima koji su im u blizini tako čini. Štoviše, neposredno prije smrti vide i drage ljude koji su davno umrli.
Odgovore na ova i slična pitanja dijelom je dala Patricia Pearson, novinarka i autorica knjige “Otvaranje vrata raja: Istraživanje priča života, smrti i što dolazi nakon nje” (Opening Heaven’s Door: Investigating Stories of Life, Death, and What Comes After), koja je još prije tri godine opisala rezultate svojih istraživanja na temu “prelaska drugu stranu”.
VIDI OVO: Kako pobijediti strah od smrti?
Umirući najčešće vide preminule članove obitelji
Preminule članove obitelji ljudi vide neposredno prije smrti. Umirući često imaju “priviđenja” za koje zdrave osobe vjeruju da su jednostavno učinak jakih analgetika koje pacijenti uzimaju. Međutim, je li to točno?
U jednom velikom međunarodnom istraživanju, koju su sproveli psiholozi s islandskog sveučilišta, ustanovljeno je da većina pacijenata koji su još uvijek svjesni nekih sat vremena prije smrti, vidi svoje voljene koji su preminuli, bez obzira na to jesu li primali takve lijekove ili ne. Istraživanje je obuhvatilo osobe iz potpuno različitih kultura – iz SAD-a i Indije.
Kada sam razgovarala sa pacijenticom Audrey Scott (84), koja je umirala od raka, pričala mi je kako joj u posjet dolazi njezin (posvojeni) sin Franky, inače, preminuo nekoliko godina prije toga. On je, prema njenim riječima, mirno sjedio u fotelji kraj nje kad god bi “došao”.
