Mistično razumijevanje pokreta Novog doba u pogledu duhovnosti, osjećaj jedinstva ili stapanja s kozmosom u naše društvo masovno prodire kroz jogu. U jednom prospektu za obuku učitelja kundalini joge stoji: “Joga kao put usklađivanja tijela, duha i duše igra važnu ulogu u prijelazu u doba Vodenjaka” (Novo doba). “Biti učiteljem ili učiteljicom joge puno je više od pukog zanimanja. Potrebni su nam novi načini i novi oblici života, nove vrijednosti i drugačija svijest.”
Zagovaratelji Novog doba i ezoterije prorokovali su da će to doba biti razdoblje mira s jednom svjetskom religijom i jednom svjetskom vladom. U međuvremenu je počeo izlaziti i časopis “Yoga aktuell” koji govori o tome da joga može doprinijeti svjetskom miru. Joga se u njemu ne nudi samo kao metoda vježbanja i opuštanja, već i kao snažna duhovna metoda koja potiče evoluciju svijesti i naš planet “može izvesti iz svjetske krize”. Jedan je članak primjerice naslovljen: “Ekološka joga, pledoaje za eko-jogijsku svijest”. I burza se smatra područjem duhovnog vježbanja. Kažu da joga u svim područjima života može dovesti do novog načina razmišljanja i do višeg stupnja razvoja.
Ali što je joga? Joga je indijsko filozofsko učenje koje obuhvaća niz duhovnih i tjelesnih vježbi. Tu primjerice spadaju i meditacija i/ili askeza (uzdržljivost). Pojam joga dolazi iz sanskrta i znači: jaram, ujarmiti, povezati, upregnuti. Može se shvatiti i kao “sjedinjenje” ili “integracija”. Misli se na sjedinjenje ljudskog “ja” (atman) s univerzalnim najvišim bitkom (brahman).
Upravo spomenuta kundalini joga (kundalini = vatrena zmija) temelji se na sklupčanoj zmiji čije je ishodište navodno u donjem području zdjelice. To područje u kundalini učenju simbolizira prvi stupanj ljudske svijesti.
Za razvoj svijesti, zmiju treba probuditi iz sna i uspraviti. Kaže se da uzduž kralježnice sve do tjemena protječe energetski sustav sa sedam energetskih središta (čakri) koji treba osloboditi blokada i otvoriti za protok zmijske energije.
Postoje različiti oblici joge, primjerice hatha joga (težište na ovladavanju tijelom, učenje disanja), raja joga (ovladavanje unutarnjim silama) ili inana joga (spoznaja ili prosvjetljenje). Neki oblici joge svoje težište stavljaju na duhovnu koncentraciju, drugi više na tjelesne vježbe i položaje (asane), na vježbe disanja (pranayama) ili askezu. Ali cilj je uvijek isti: stapanje duše s bogom ili točnije rečeno: unutarnjeg božanskog atmana s kozmičkim brahmanom.
Filozofsku osnovu joge formulirao je indijski učenjak Patanjali (u njegovu povijesnost se sumnja) u svojem učenju (Yoga-Sutra). O jogi govore i hinduistički spisi poput Bhagavad Gite i Upanišada. Oko 500. godine prije Krista (u vrijeme Bude) joga se isprva naučavala i prakticirala u raznim dijelovima Indije i na vjerskim školama.
U međuvremenu je postala jedna od najpopularnijih i najučinkovitijih metoda za umirivanje tijela, duše i duha, kako misle mnogi na Zapadu. U našem zdravstvenom programu zauzima jedno od prvih mjesta i sve se više usmjerava prema korisnicima sa Zapada.
Većina ljudi u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi pod pojmom joga razumije samo fizičke vježbe te misli da u njima nema nikakve vjerske namjere. Zato ih možemo vježbati samo u svrhu opuštanja ili zdravlja.
Jedan od razloga zbog kojih se misli da se te vježbe mogu odvojiti od njihove vjerske pozadine je možda i u tome što je naše društvo još pod utjecajem prosvjetiteljstva, racionalizma i kršćanstva.
Prosvjetiteljstvo je raskrstilo sa svakim praznovjerjem i razum je postavilo za mjerilo svega. Budući da razum ne može shvatiti nevidljivo, racionalisti su zaključili da nevidljivi svijet ne postoji ili da sam po sebi nije djelotvoran. Ta predodžba sigurno još i danas dovodi do toga da mnogi ljudi odbacuju postojanje duhova i zloduha, ali pod utjecajem kršćanstva vjeruju u postojanje Boga.
Biblija uči: “Bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji” (usp. Hebrejima 11,6). Zato mnogi ljudi misle da, ako vježbajući jogu ne vjeruju u hinduističke bogove ili u stapanje s božanskim, neće niti imati pristup tomu.
No u hinduizmu i budizmu vjera nema središnju ulogu kao u kršćanstvu. I oni doduše vjeruju u bogove, Budina bića ili u transcendentno stanje prosvijetljenosti. Ali tome se ne pristupa u prvom redu vjerom, već je mjerodavno ispravno vježbanje određenih vježbi.
Tu spadaju između ostalog i meditativne vježbe, propisani rituali te joga tjelovježba. U jednom opisu ashtanga joge o njenom se djelovanju kaže sljedeće: “Ako prave pokrete obavljaš ispravnim redoslijedom, tvoj duh i tijelo se automatski otvaraju [za sjedinjenje s univerzalnim brahmanom].” Swami Sivenanda Radha je rekao: “Asane [položaji tijela] su vježbe pobožnosti … svaka asana stvara određeno stanje duha … kako bi tražitelja približila Višem Ja.”
Sve je više ljudi na Zapadu kroz jogu usmjereno na duhovnu ideju sjedinjenja s kozmosom. Ali vrlo rijetko su toga svjesni. Neki vjeruju da se samo bave gimnastikom ili vježbama za leđa. Drugima su rekli da joga nije povezana niti s jednom od religija, već se samo radi o mogućnosti samospoznaje. Ali jogiji smatraju da je ja koje treba spoznati božansko. Ono čeka da ga spoznamo. Povremeno se kaže da je joga i put k bogu. Na tečaju joge često se duhovna pozadina ne navodi jasno, ali svakom učitelju i svakoj učiteljici se prenose tijekom obuke.
Ipak, neki su voditelji tečaja uvjereni da to mogu povezati s kršćanskim naukom. Oni čak koriste biblijske retke za opuštanje kako bi sudionici stekli dojam da se radi o Bogu i kršćanskoj nauci. Sve se više koristi i Isus. No događaji povezani s njegovom osobom tumače se simbolički. Tako se njegovo raspeće primjerice gleda kao proces umiranja ega, nakon čega slijedi uskrsnuće u pravom svjetlu čovjeka (božanstvo). Neki čak tvrde da su kroz jogu doživjeli pravo značenje umiranja i uskrsnuća.
Ali kao što smo već spomenuli, cilj joge nije susret s osobnim Bogom Stvoriteljem, već stapanje s neosobnom kozmičkom silom ili univerzalnom dušom. Onaj tko obrati pozornost na nazive različitih položaja u jogi, ne može previdjeti njihovu duhovnu pozadinu. Tako primjerice postoji “položaj božice”, pa “položaj stabla” (izraz božanskog jedinstva s prirodom) ili “pozdrav suncu” (štovanje sunca).
U jogi, slično kao u mandali, važna je usredotočenost na jednu točku (bindu). To bi trebalo pomoći u fokusiranju ometenog duha. Potreba za koncentracijom u našem ubrzanom društvu sve je prisutnija. Kratkotrajna usredotočenost na disanje uistinu može pomoći protiv ometenosti. Ali tipično za hinduizam jest koncentracija na takozvano treće oko (točka na čelu između očiju), nos ili mantru (“svetu” formulu). Ovo posljednje bi kroz zvučne vibracije, npr. “svetog” sloga om trebalo vježbenika prenijeti u nove razine svijesti te tako pridonijeti upoznavanju vlastitog božanskog podrijetla.
Paramahansu Yoganandu je njegov duhovni učitelj Sri Babaji poslao u Ameriku kako bi hinduističke ideje prenio na Zapad . Sri Babaji je tvrdio da mu se objavio Isus i da mu je dao zadatak da “nauku o pobožanstvljenju” prenese na Zapad. Yogananda je zatim pokušao hinduističku nauku pomiješati s kršćanskom tumačeći Bibliju s hinduističkog gledišta. Htio je dokazati da ona odgovara učenju o jogi koju je u Indiji proširio Krišna.
Jedna proročka izjava učitelja Sri Babajija nije samo jasan pokazatelj duhovne pozadine joge, već poprima i jasno misionarsko usmjerenje: “Kriya joga, znanstvena tehnika pobožanstvljenja, u konačnici će se proširiti cijelim svijetom…”
Da bi se to dogodilo, treba početi već s malom djecom. Tako primjerice imamo knjižicu “Lies Mal” (Čitaj i bojaj). Već na prvoj stranici o sadržaju stoji sljedeće:
“Čitaj – priče koje prenose mudrosti; Bojaj – ilustracije se mogu obojiti (položaji joge), joga – prema godišnjim dobima”.
Ovaj program djecu uči da jogu gledaju kao temelj ovog svijeta (hinduističke mudrosti, položaji tijela i jedinstvo s prirodom). Naravno da ne nedostaju i praktične vježbe.
U skladu s izjavama učitelja joge, redovito vježbanje joge trebalo bi imati sljedeće učinke:
- Psihičke promjene i povezivanje s vlastitim Višim Ja.
- Nova svijest: čovjek je božanski te može izliječiti i otkupiti sebe i svijet.
- Izlazak iz tijela.
- Levitacija (lebdjenje).
- Uočavanje finih energija sve do susreta s nevidljivim svijetom kozmosa.
- Pojačanje libida.
Svi ovi učinci trebaju biti izraz božanskih sila u čovjeku te trebaju karakterizirati Novo doba. Ali nas od njih hvata jeza kad vidimo da se već i djeca usmjeravaju na takva iskustva sa slikom boga koju oni donose.
Autori: Martin i Elke Kamphuis; iz knjige ”Duhovne sile Novog doba”. Objavljeno uz dopuštenje izdavača Euroliber. Knjigu možete naručiti na ovom linku.
