Via Dolorosa doslovno se prevodi kao “Žalosni put” ili “Put patnje” i procesijska je ruta za koju se tradicionalno vjeruje da je put kojim je Isus hodao od suđenja do raspeća u Jeruzalemu.
Ruta je duga 600 metara, počinje kod tvrđave Antonia prema zapadu i završava kod crkve Svetoga groba. Postoji četrnaest postaja na ruti koja se naziva “Križni put”, od kojih je zadnjih pet unutar crkve Svetoga groba.
Svaka “postaja” predstavlja događaj za koji se tradicionalno vjeruje da se dogodio na Isusovom putu do križa. Većina tih događaja nije zabilježena u Bibliji, već proizlazi iz crkvene tradicije.
Je li Via Dolorosa ruta kojom je Isus uistinu hodao?
Nadalje, postoje arheološki dokazi da je Isusovo suđenje vjerojatno održano u Herodovoj palači, koja se nalazi zapadno od Crkve Svetoga groba, a ne u tvrđavi Antonia na istoku. Dakle, Via Dolorosa vjerojatno nije ruta kojom je Isus zapravo hodao na svom putu do križa.
Međutim, mnogi kršćanski hodočasnici nalaze veliku korist u odvajanju vremena za fizičku šetnju ulicama Jeruzalema dok razmišljaju o patnji našeg Gospodina koji je uzeo na sebe grijehe svijeta (Ivan 1,29).
VIDI OVO: Što se dogodilo u Getsemanskom vrtu?
Njegovo suđenje i raspeće detaljno su opisani u svakom evanđeoskom izvještaju. Isus je bio toliko uznemiren da je u Getsemanskom vrtu lio kapi znoja (Luka 22,44). Slušao je kako ga ljudi lažno optužuju pred Velikim vijećem (Marko 14,56). Židovsko vijeće ga je pljuvalo, tuklo i ismijavalo (Matej 26,67–68).
Rimski dvor ga je bičevao i stavio Mu trnovu krunu na glavu (Ivan 19:1-2). Osim toga, njegov blizak učenik, Petar, javno ga se odrekao tri puta (Luka 22:54-62). Svaki od ovih činova patnje Isus je podnio prije nego što se konačno podvrgnuo agoniji svog stvarnog raspeća.
“Za naše grijehe probodoše njega”
Razlog zašto su te patnje važne je zato što su to patnje koje zaslužujemo, ali Isus ih je podnio umjesto nas. Izaija 53,5 objašnjava: “Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.” Njegovom patnjom i smrću možemo se pomiriti s Bogom (2. Korinćanima 5,18–21). Hebrejima 10,10 kaže: “U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.”
Odvajanje vremena za meditiranje o ovim velikim istinama, bilo hodanjem ulicama Jeruzalema ili čitanjem Svetog pisma u vlastitom domu, može donijeti novu svijest o našoj ovisnosti o Isusovom djelu na križu i osjećaj zahvalnosti za sve što je Bog učinio za nas.
Izvor: Compellingtruth.org
