Sinoda je vijeće ili skupština koja se obično saziva da raspravlja i odlučuje o pitanjima crkvenog nauka ili uprave. U nastavku slijedi detaljnije objašnjenje što je sinoda.
Pojam sinoda dolazi od grčke riječi synodos, što znači “skupština” ili “sastanak”. U različitim kršćanskim denominacijama sinode su oblikovale crkvenu politiku, rješavale teološke sporove i njegovale jedinstvo među vjernicima.
Sinode se mogu sazivati na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili globalnoj razini. Odluke koje donose sinode imaju značajan utjecaj na crkveni život, utječući na sve, od liturgijskih praksi do doktrinarnih potvrda i disciplinskih mjera.
Sinode kroz povijest
U crkvenoj povijesti razne su sinode pomogle u razvoju kršćanskog nauka i crkvene organizacije. Prvi je bio Jeruzalemski sabor (oko 49. godine poslije Kr.), koji je opisan u Djelima apostolskim 15. Sljedećih sedam sinoda u crkvenoj povijesti sve grane kršćanstva prihvaćaju kao valjane. To uključuje Nicejski sabor (325. g.), koji je rezultirao važnim Nicejskim vjerovanjem; i Kalcedonski sabor (451. g. po Kr.), koji je točno definirao Kristovu narav i osobu.
Slijedi popis nekih drugih značajnih sinoda.
Sinoda u Hiponu (393. g.)
Sinoda u Hiponu, održana u Hippo Regiusu (današnja Annaba, Alžir), pomogla je priznati biblijski kanon. Ova je sinoda potvrdila popis starozavjetnih i novozavjetnih knjiga koje su se trebale smatrati mjerodavnim Svetim pismom za Crkvu. Iako te odluke nije odmah prihvatila cijela Crkva, one su postavile temelje kasnijim saborima koji su potvrdili kanonske knjige.
Sinoda u Kartagi (397. g.)
Nastavljajući rad Sinode u Hiponu, Sinoda u Kartagi (današnji Tunis) dodatno je potvrdila biblijski kanon. Ova sinoda ponovila je popis kanonskih knjiga i pomogla učvrstiti Bibliju kakvu danas poznajemo. Ovo je bio važan korak u stvaranju jedinstvenog Svetog pisma i doktrine.
Sinoda u Whitbyju (664. g.)
Sinoda u Whitbyju, održana u samostanu Whitby u Kraljevstvu Northumbrija (današnja Engleska), bila je kritičan trenutak u povijesti Engleske crkve. Ova je sinoda riješila spor između rimske i keltske kršćanske tradicije oko izračuna Uskrsa i drugih crkvenih običaja. Odluka Sinode da slijedi rimske običaje približila je Englesku crkvu širem kršćanskom svijetu.
Sinoda u Frankfurtu (794. g.)
Sinoda u Frankfurtu, koju je sazvao car Karlo Veliki, bavila se raznim teološkim i disciplinarnim pitanjima unutar Karolinškog Carstva. Značajan ishod bilo je odbacivanje štovanja ikona Drugog Nicejskog koncila, što je odražavalo stav Franačke crkve o ikonoklazmu. Ova se sinoda također bavila pitanjima crkvene reforme i uprave.
Sinoda u Dortu (1618.—1619.)
Sinoda u Dortu, poznata i kao Sinoda u Dordrechtu, bila je međunarodna sinoda koja se održavala u ovom nizozemskom gradu. Ova se sinoda bavila teološkom kontroverzom između arminijanizma i kalvinizma unutar Nizozemske Reformirane crkve. Završila je odbacivanjem arminijanizma i afirmacijom doktrina o potpunoj iskvarenosti, bezuvjetnom izabranju, ograničenom pomirenju, neodoljivoj milosti i ustrajnosti svetih, zajednički poznatih kao doktrine milosti ili pet točaka kalvinizma.
Biskupska sinoda (1965. — danas)
Biskupska sinoda, koju je ustanovio papa Pavao IV. 1965. nakon Drugog vatikanskog koncila, tekući je niz sinodalnih skupština u Rimokatoličkoj crkvi. Ove sinode pružaju priliku katoličkim biskupima diljem svijeta da raspravljaju o važnim pitanjima s kojima se Crkva suočava i da savjetuju papu. Teme su uključivale evangelizaciju, obiteljski život i izazove suvremenog društva.
Sinode su bile ključne u oblikovanju kršćanstva i crkvenog upravljanja kroz povijest. Od ranih rezolucija o biblijskom kanonu do teoloških potvrda, ove su se sinode bavile kritičnim teološkim pitanjima i pomogle voditi Crkvu kroz vremena promjena i izazova. Proučavanje važnih sinoda u crkvenoj povijesti pomaže vjernicima da cijene dinamičan krajolik kršćanstva koji se razvija.
Izvor: GotQuestions.org
