Metaverzum je kombinacija riječi meta i univerzum (svemir). Riječ meta se odnosi na nešto transcendentalno, nešto više razine ili nešto što sve obuhvaća.
Na primjer meta-oznaka na ovoj stranici opisuje ono o čemu se radi u članku. Na sličan način, meta-narativ Biblije jest Božji plan za spasenje ljudi.
Što je metaverzum?
Šire govoreći, metaverzum je zbir digitalnih mjesta, unutar kojih su ljudi u interakciji jedni s drugima i tim sustavima. To uključuje sve, od platformi društvenih medija, do videoigara i internetskih stranica za mrežno bankarstvo.
Krajnji doseg metaverzuma bila bi virtualna stvarnost, što danas vidimo u nekim videoigrama. Virtualne stvarnosti, kao ona u filmu Matrix, nisu metaverzumi, budući da ljudi koji se nalaze u njima, ne shvaćaju da su to umjetno stvorene stvarnosti.
Holodek, kao što ga vidimo u Zvjezdanim stazama, blizu je meta-verzumu, jer ljudi znaju da je to virtualna stvarnost. No, svrha holodeka jest da bude ”gotovo stvaran”, dok je metaverzum u cijelosti umjetna stvarnost.
Smisao iskustva u kojeg bi se osoba mogla potpuno ”uroniti” i opasnosti koje bi takvo iskustvo moglo kreirati, bio je sastavni dio znanstvene fantastike više od stoljeća. Posebice snažan primjer toga je djelo Laurencea Manninga ”Čovjek koji se probudio” iz 1993. Priča govori o čovjeku koji je proveo tisućljeće u umjetno stvorenoj hibernaciji. Između tih razdoblja, doživio je kolaps čovječanstva, budući da se ono sve više oslanjalo na umjetnu inteligenciju, virtualne stvarnosti i strojeve.
Zamisao interaktivnih, virtualnih svjetova postala je popularna kroz djela drugih spisatelja djela znanstvene fantastike. Kratka priča Raya Bradburyja ”Veldt” iz 1950. govori o opasnostima koje se kriju kada ostavimo djecu u virtualnim svjetovima koje su sama stvorili. Sedam godina kasnije Isaac Asimov napisao je ”Golo sunce”, djelo koje je opisivalo cijela društva koja su se zasnivala na virtualnim iskustvima: hologramima, gotovo u potpunosti odsutnost međuljudskog kontakta i veliko oslanjanje na umjetnu inteligenciju.
Bradburyjev Fahrenheit iz 1953. opisuje još jednu situaciju, koja je blisko povezana s modernim konceptom meta-svemira. U romanu, supruga glavnoga lika ovisna je o ”zidovima salona”. Radi se o sobi unutar koje su zidovi veliki zasloni, na kojima se prikazuju sapunice u kojima ona sama može sudjelovati koristeći slušalice. Koncept se nastavio kroz šezdesete i sedamdesete kroz znanstveno-fantastični žanr pod nazivom ”cyberpunk”. Radi s e o izrazu kojeg je osmislio pisac Bruce Bethke. U tim romanima, korisnici stvaraju avatare i njima putuju kroz digitalni svijet, čineći sve, od igranja igara do putovanja digitalnim prolazima, do digitalne pošte, gdje šalju e-poštu i slično. U isto vrijeme, korisnik doživljava svijet onako kako ga doživljava avatar i može biti u interakciji s različitim stvarima, dok je u isto vrijeme u interakciji sa stvarnim svijetom.
Koncept putovanja avatara kroz digitalan prostor ono je što razlikuje koncept meta-svemira od manje uranjajuće aktivnosti, kao što je internetska trgovina. Ovaj koncept najviše je napredovao u videoigrama. Primjeri takvih igara su Second Life i World of Warcraft. Second Life je posebno zanimljiva, zbog vrsta osobnih odnosa i okoliša koji se može promijeniti. Obje igre uključuju financijske transakcije s drugim korisnicima.
Metaverzum – mreža digitalnih lokacija
Potpunije izražavanje metaverzuma objedinjuje virtualnu stvarnost sa situacijama iz stvarnog života. Na primjer, za vrijeme Covid-19 karantena, neke su škole obavile ceremoniju mature kroz igru Minecraft. Trenutno, neke igre omogućavaju korisnicima trošenje pravog novca za virtualnu odjeću njihovih avatara. U konačnici, metaverzum uključuje mrežu digitalnih lokacija, u kojima bi se korisnici susretali jedni s drugima, išli u škole, na odmore, kupovali prave predmete, pa čak i išli u crkve.
Je li metaverzum loša stvar? Postoje prednosti. Obrazovanje će biti više uranjajuće i jednako dostupno za sve, sve dok je internetska veza stabilna i ako postoji potrebna tehnologija. Troškovi prijevoza će se smanjiti, jer će ljudi ostajati kod kuće kako bi radili. Šteta za okoliš se može smanjiti, ovisno o tehnologiji koja je uključena. Ljudi si invaliditetima moći će ”putovati” i na virtualan se način uključiti u one aktivnosti u kojima inače ne bi mogli sudjelovati.
No bez obzira na to, tehnološki stručnjaci upozoravaju da će nastati sve više problema u društvo, kako se metaverzum bude povećavao. Takvi problemi su gotovo samorazumljivi. Kratka priča E. M. Forstera ”Stroj se zaustavlja” iz 1900. govori o opasnostima koje nastaju kada čovječanstvo u potpunosti svoje tjelesne i emocionalne živote podvrgne daljinskom, strojnom podražaju.
U modernom svijetu, ovisnost o videoigrama je stvaran problem. Virtualan svijet samo će pojačati taj problem. Učitelji i nastavnici su primijetili da virtualna interakcija nije ni blizu dovoljna za adekvatan emocionalan razvoj djeteta, u usporedbi s druženjem ”uživo”. Stručnjaci su se znali šaliti da, ako bi čovječanstvo ikada razvilo ”savršeno” osmišljenu virtualnu stvarnost, kao što je holodek u Zvjezdanim stazama, ono bi tada doživjelo kolaps, jer ne bismo radili ništa drugo, osim što bismo boravili u virtualnoj stvarnosti.
Metaverzum i osobne informacije
Internet stvari, mrežni pristup različitim fizičkim objektima, već je ranjiv na hakiranje. Dok se metaverzum širi, on će također postati sve ranjiviji na isto. Metaverzum će uključivati sve više osobnih informacija, financijskih i zdravstvenih, kojima će pristup moći ostvariti prevaranti. U većini slučajeva, nećemo znati je li ”osoba” s kojom smo razvili virtualno prijateljstvo prava, robot, kradljivac ili netko tko se želi družiti s nama zbog ostalih zlih namjera.
Postojat će i sociološki problemi. Virtualan svijet filtriran je, ovisno o onome što ljudi žele ili ne žele vidjeti. Ljudi koji žive na internetu neće se suočavati sa poteškoćama susjeda. Neće vidjeti beskućnike u svome gradu. Oni koji ne budu mogli ostvariti pristup internetu imat će većih problema prilikom zapošljavanja. Djeca možda neće dobiti skrb i stupanj socijalizacije koji im je potreban. Čak se i osjećaj za građanske probleme može smanjiti, kako se budemo povezivali u ”plemena” ljudi iz cijeloga svijeta i kako budemo zaboravljali na važnost vlada i naših zemljopisnih domova.
Metaverzum – “utjelovljen virtualni svijet”
Biblija naravno ne spominje metaverzum, no sve veći život na internetu predstavlja ozbiljne teološke probleme. Metaverzum bi trebao biti ”utjelovljen virtualni svijet”. No ovo predstavlja kontradikciju u izrazima. Bog nas je stvorio s fizičkim tijelima, u stvarnom, fizičkom svijetu. Nije nas stvorio kako bismo se izgubili u bespućima umjetne, ne-tjelesne egzistencije. Društveni mediji odličan su način kako se možemo povezati s prijateljima, no nikada ne može zamijeniti pravi ljudski kontakt. Obilazak u virtualnoj stvarnosti kroz ljepote naše planete može biti nešto intrigantno, no Bog nam zapovijeda da trebamo biti u interakciji s Njegovim stvorenjima. (Postanak 1, 28) Internetske usluge za upoznavanje mogu dovesti do sretnih brakova, no ti ljudi će se jednoga dana morati sresti uživo.
Metaverzum nije uzrok za uzbunu ili strah. Bog i dalje sjedi na svome prijestolju. Bog nam i dalje pruža izbor. Možemo donijeti svjesni izbor i otići u crkvu, na objed s prijateljima i otići na posao, dok i dalje koristimo Internet za stvari kao što su komunikacija, kupovina ili bankarstvo. Nesumnjivo je da će se internetske mogućnosti i dalje razvijati. Samo se trebamo sjetiti da ne trebamo ondje živjeti. Mi smo stvarni, tjelesni ljudi, koji žive u fizičkom svijetu, kojeg je stvorio Bog i za kojeg nam je zapovjedio da upravljamo njime.
Isus nije došao na svijet kao digitalni avatar. Došao je u fizičkom tijelu, umro fizičkom smrću i uskrsnućem otkupio naša fizička tijela. Njegovi sljedbenici provest će vječnost u proslavljenim, ali fizičkim tijelima. Meta-svemir će biti alat, ali nikada ne može biti ”obilan život”, kakvog nam je Bog namijenio. (Ivan 10, 10)
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivan H.
