Kabala je židovska sljedba koja se razvila između 6. i 13. stoljeća među Židovima u Babiloniji, Provansi (Francuska), Italiji i Španjolskoj.
Razmjerno s razvojem čudnih sektaških pokreta (scijentologija, mormonizam, sotonizam, Jehovini svjedoci) vrlo snažan utjecaj ima i kabala, osobito kada isto proklamira netko poput Madonne. Otkuda kabala vuče podrijetlo? Što vjeruju pripadnici kabalističke sljedbe?
Kabala je drevni židovski ezoterijski svjetonazor koji se oslanja na dublje tumačenje Tore (petoknjižja Starog zavjeta). Sama riječ ”kabala” znači ”primiti”, a odnosi se na objavu od Boga koju su Židovi primili i usmenom predajom prenijeli sljedećim naraštajima.
Kabalisti u hebrejskom jeziku (hebrejski jezik smatraju svetim jezikom kao što hindusi misle za sanskrt) vide mističnu vrijednost jer on dohvaća Boga, dolazi od Boga i Bog se njime obraćao Židovima.
Bog koji se obraćao u Tori s jedne strane je dobar, strog, mudar, pravedan i milosrdan Bog, ali istodobno skriven i nedokučiv i u dubinama svog bića miruje, kako kabalisti kažu miruje u dubinama svoga ništa. (Gerhard Staguhn: Kratka povijest svjetskih religija, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004., str. 116. i 117.).
Kabala je slična vjerovanju grčkih gnostika
Kabala usko podsjeća na neka vjerovanja grčkih gnostika po tome što su obje skupine vjerovale da je samo nekolicina odabranih dobila dublje razumijevanje ili znanje. Pristup kabale je mističan i vrlo subjektivan, koristeći stvari kao što je numerologija kako bi se pronašlo “skriveno” značenje.
Prenosila se isključivo usmenim putem sve do 3. stoljeća, kada je napisan Sefer Jetzirah (Knjiga stvaranja), koji tumači stvaranje svijeta putem mistične simbolike deset brojeva (1 – 10) i dvadeset dva slova hebrejskog pisma.
Daljnji razvoj Kabale kao učenja nastavlja se u španjolskoj židovskoj zajednici, gdje u 12. stoljeću nastaje Sefer ha-zohar (Knjiga obilja) i kada se prvi puta jasno definira simbol drveta života.
Temelj je zapadnog misticizma
Postaje temeljem zapadnog misticizma zaslugom Britanaca Dion Fortune (1890. – 1946.), Aleistera Crowleya (1875 – 1947) i Isreala Regardiea (1907 – 1985), koji koriste simbol drveta života kao sredstvo praktične magije.
S njima i prestaje uloga Kabale kao tajnoga židovskog učenja i počinje nova era shvaćanja kabalističke simbolike kao snažnog psihičkog motivatora, oslobođenog religijske pozadine.
Kabala je ironija židovskog monoteizma. Prividno slavi Boga, a praktično tvrdi da je čovjek stvoritelj svijeta.
Sam simbol drveta života preuzet je iz biblijske priče o izgonu iz raja. Božju zapovijed – “Ne dirajte plodove sa drveta života!” – prekršio je prema biblijskoj predaji prvi ljudski par. Kabala izgon iz raja vidi kao pozitivan događaj i simbol individualizacije svijesti.
Osnova kabalističkih rituala su arhetipovi i vibratorni zazivi Božjih imena; na taj se način dubinski podsvjesni sadržaji mijenjaju prema postizanju željenog cilja.
Koliko je kabala učinkovit magijski sustav? Izrazito snažan i učinkovit, korištenje arhetipova utemeljenih u kolektivnoj svijesti daje mogućnost snažnog djelovanja na “objektivnu stvarnost”.
Kabala i crveni konac na lijevoj ruci – što on znači?
Crveni konac se obično nosi na lijevoj ruci kao narukvica, a vjeruje se da odvraća lošu sreću. Prema kabali, negativna energija ulazi u čovjeka preko lijeve strane.
Smatra se da crveni konac ima ogromne moći te donosi dobru sreću, kao i da jamči onome tko ga nosi božansku zaštitu. Većina rabina, međutim, ne zagovara ovaj čin, koji ni na koji način nije sugeriran u svetim knjigama.
Neki ortodoksni Židovi, koji se boje negativnih utjecaja uroka, imaju staru tradiciju da vežu crveni konac na bebin krevetić u nadi kako će time odvratiti uroke i prizvati Božju milost, pa da će beba biti zaštićena od svakog zla.
U posljednjih 30-tak godina trend nošenja crvenog konca raširio se na cijeli svijet, pa i u naše krajeve. Možete vidjeti brojne bebe i djecu, ali i starije ljude koji na ruci nose konac protiv uroka.
