Isusova smrt nosi grijehe. To je samo srce kršćanstva i srce Evanđelja i srce Božjega velikog djela otkupljenja u svijetu. Kad je Krist umro, nosio je grijehe.
Uzeo je grijehe koji nisu bili Njegovi. Patio je za grijehe koje su drugi učinili, tako da oni mogu biti slobodni od grijeha.
To je odgovor na najveći problem u vašem životu, bez obzira na to osjećate li to ga takvim ili ne. Postoji odgovor na pitanje kako postati pravednima pred Bogom unatoč tomu što smo grešnici.
Odgovor glasi da je Kristova smrt „žrtva prinosnica da trpi grijehe mnogih“. Podigao je naše grijehe i nosio ih do križa gdje je umro smrću kojom smo mi zavrijedili umrijeti.
Sada, što to znači za moju smrt? „Određeno mi je jednom umrijeti.“ Znači, moja smrt nije više pod kaznom. Moja smrt nije više kazna za grijeh. Moj je grijeh daleko odnesen. Moj je grijeh „zarobljen“ Kristovom smrću. Krist je uzeo kaznu.
Zašto onda uopće umirem? Jer, Božja je volja da smrt zasad ostane u svijetu, čak i među Njegovom djecom, kao trajno svjedočanstvo strašnog užasa grijeha. U svojoj smrti još ispoljavamo vanjske posljedice grijeha u svijetu.
No smrt za Božju djecu nije više iskaz Njegova gnjeva prema njima. Ona je postala ulaz u spasenje, ne osuda.
Izvor: DesiringGod.org