Istočni grijeh je teološki izraz koji se odnosi na promjenu u ljudskoj naravi koja se dogodila kada je Adam prvi put počinio grijeh u edenskom vrtu.
Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2, 16-17)
Adamov je neposluh promijenio njegovu duhovnu narav i tu njegovu narav nasljeđuju sva ljudska bića. Promjena je uzrokovala da je svaki čovjek ušao u stanje ropstva grijehu i izgubio zajedništvo s Bogom.
Svatko se rađa s grešnom naravi
Praroditelji čovječanstva – Adam i Eva – nisu započeli u ovom stanju. Umjesto toga, stvoreni su bez grešne naravi i na sliku Božju.
I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji! Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Postanak 1, 26-27)
Međutim, nakon što su Adam i Eva sagriješili, njihova je narav postala iskvarena grijehom (usp. Postanak 3). A kad su Adam i Eva dobili djecu, njihovo je potomstvo imalo grešnu narav roditelja: “Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet” (Postanak 5, 3). I taj se postupak nastavio sve do danas.
O toj činjenici David kaže u psalmima: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja” (Psalam 51, 5). A Pavao u Novom zavjetu kaže: “Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt…” (Rimljanima 5, 12).
Isus je tijekom zemaljske službe ukazivao na grešnu narav u čovjeku
Primjerice, dio njegove poznate Propovijedi na gori sadrži ove riječi: “Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu” (Matej 7, 9-11).
Zlo o kojem Isus govori manifestira se na mnogo različitih načina i rezultira odsječenošću od Boga, činjenici o kojoj Pavao govori: “A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti” (Galaćanima 5, 19-21)
Nesretna je istina da istočni grijeh rezultira duhovnom smrću svake osobe rođene od svojih roditelja. Pavao, pišući kršćanima u Efezu, kaže o njihovom nekadašnjem životu: “I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima” (Efežanima 2, 1-2). “Mrtvi” se ne odnosi na stanje fizičke, već duhovne smrti. Svaka je osoba duhovno slijepa i gluha kada se radi o Božjim stvarima i “nitko ne traži Boga” (Rimljanima 3, 11).
Tjelesni čovjek ne prima što je od Duha Božjega; jer mu je ludost, i ne može da razumije, jer treba da se duhovno prosuđuje. (1. Korinćanima 2, 14)
Kako pobijediti istočni grijeh?
Iako je svaka osoba po rođenju grešnik, dobra vijest je da Bog traži one koji ga ne traže:
“Nađoše me oni, koji me nisu tražili, i javih se onima koji za mene nisu pitali.” (Rimljanima 10, 20)
Kristovom smrću i uskrsnućem pobjeđuje se prokletstvo istočnog grijeha kod onih koji primaju Krista: “Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici” (Rimljanima 5, 19).
Dakle, dok je istočni grijeh doista duhovno smrtonosan za svaku osobu, Kristovo djelo na križu ga pobjeđuje. I svatko tko vjeruje u Krista kao svoga Spasitelja i Gospodina, dobiva novu narav i novo je stvorenje u Kristu.
Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (2. Korinćanima 5, 17)
