Što je idol i zašto je idolopoklonstvo tako veliko iskušenje za ljude? U ovome ćemo članku odgovoriti na ta pitanja.
Oni koji dobro poznaju Bibliju, shvaćaju da postoje veliki dijelovi Svetog pisma posvećeni proročanstvima protiv idola. Izraelci su neprestano odlazili od Boga i tražili druge bogove, unatoč strogoj zabrani idolopoklonstva (Izlazak 20,1-5). Idolopoklonstvo je bio razlog zašto su Izrael i Juda na kraju odvedeni u progonstvo (2. Kraljevima 17). Što je idol i zašto je idolopoklonstvo tako veliko iskušenje za ljude? U ovome ćemo članku odgovoriti na ta pitanja.
Povijesni primjer
Izlazak 32 važno je biblijsko poglavlje za razumijevanje idolopoklonstva. Svi elementi idolopoklonstva su tu. Što se događalo? Ljudima je bilo dosadno u pustinji. Gospodin, njihov Bog, bio je nevidljiv i Mojsije, čovjek koji je bio u kontaktu s Njim, kao da je nestao sa zemlje. Očajnički tražeći nešto sigurno i opipljivo, ljudi su načinili prizor Boga, koji ih je izveo iz Egipta. Počeli su vjerovati i štovati tu figuru boga i smatrali su je svojim gospodarom. Ali njihov pravi Gospodar je samo nekoliko tjedana ranije zabranio štovanje drugih bogova i idola! Što je to idolopoklonstvo i zašto je narod Izraela uvijek iznova padao na ovaj grijeh?
Ljudska sklonost idolopoklonstvu
Ljudi prirodno traže nešto više od sebe što im daje smisao. Idolopoklonstvo je zamjena ove želje za jedinim Bogom, željom za nečim što je stvoreno, što možemo kontrolirati. Uostalom, možete kontrolirati boga kojeg sami napravite. Idol je izvrsno predvidljiv. Njime možete manipulirati žrtvama i prilagoditi ga svojim željama i željama. Vi ga vučete sa sobom za postizanje pobjeda, kao što su mislili Izraelci kada su ponijeli Kovčeg sa sobom u bitku protiv Filistejaca (1. Samuelova 4). Drugi su koristili idole za svoje političke ciljeve, poput kralja Jeroboama koji nije želio da Izraelci idu u Jeruzalem na štovanje. (1. Kraljevima 12, 26-33)
Idoli nas odvlače od jedinoga i pravoga Boga
Idolopoklonstvo nije bezazleno. Iako idoli ne postoje u pravom smislu riječi, oni imaju ogroman utjecaj na one koji ih štuju. Štoviše, izdajnički element u idolopoklonstvu je to što čovjek prvo stvara idol na svoju sliku, a zatim se sam ironično degradira u oblik idola. Na primjer, obećanje idola je da su sigurnost i pouzdanje nadohvat ruke. Što je Izrael više težio idolima, to se narod više udaljavao od Boga, jedine osobe koja može pružiti pravu zaštitu i ispunjenje. Idol je obećavao slobodu, ali osiguravao je ropstvo. Idol je obećavao sigurnost, ali je izazivao neizvjesnost. Oni koji su okupirani svojim idealima ili idolima postaju im sve sličniji. Izraelci su počeli sve više sličiti na tele koje su napravili: tvrdoglavi, sa srcem od kamena, s očima koje nisu mogle vidjeti i ušima koje nisu mogle čuti. Na isti način i mi postajemo sve sličniji idealima našeg vremena: zadovoljstvo, užitak, trgovina. Kao rezultat toga postajemo površni, tašti i zadubljeni u materijalne stvari. U tom procesu gubimo iz vida jedinog pravog Boga.
Jesu li idoli stvarni?
Idolopoklonstvo je zapravo apsurdno. Kako je logično moguće stvoriti Boga koji vas je stvorio? Izaija 44, 14-17 ismijava ovakav način razmišljanja i djelovanja. Netko tko služi idolima trči za iluzijom, a najveći mu je problem što to ne shvaća:
„Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih grade i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: “Ah, grijem se i uživam uz vatru. Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: “Spasi me, jer si ti moj bog.“
Pavao također tvrdi da idoli ne postoje i da ih se ne trebamo bojati (1. Korinćanima 8,4-6). Ipak, Pavao također ističe da đavli i demoni, zle duhovne sile koje postoje, željno iskorištavaju ljudsku sklonost idolopoklonstvu (1. Korinćanima 10,13-22). Mi obožavamo đavla kroz naše idolopoklonstvo. Đavlu je drago kada svoje vrijeme trošimo na svjetovne ili okultne stvari.
Posljedice idolopoklonstva
U Rimljanima 1,18-31 Pavao opisuje posljedice ljudskog idolopoklonstva. Čovječanstvo je zamijenilo slavu besmrtnog Boga, za idol propadljivog stvorenja. Istina se pretvorila u laž, znanje u ludost, red u kaos, poštovanje u izopačenost. Ukratko, čovjek je original, Boga, zamijenio slikom i to je za čovjeka postalo smrtonosno.
Kad netko od stvorenja napravi idola, on zapravo oštećuje svoju tvorevinu kao sliku Božju. Netko tko se izgubi u idolopoklonstvu razotkriva se kao pala osoba. Njegov identitet je izopačen, zamagljen i izgubljen. Izgubio je pravog sebe. Posljedično, sebe tražimo na pogrešnom mjestu. Mislimo da svoj identitet možemo pronaći u svojim osjećajima, poslu, vrijednostima, kulturnoj podskupini ili bilo čemu drugom. U svim tim stvarima može biti prisutan korijen idolopoklonstva, o kojem se Božji gnjev otkriva s neba (Rimljanima 1,18).
Iako većina nas danas ne štuje fizičkog idola, postoje mnogi drugi duhovni idoli koje obožavamo. Neki su već spomenuti gore: novac, influenceri, krediti, obitelj i tako dalje. Morate samo pogledati oko sebe kako biste vidjeli ogroman utjecaj ovih stvari. Ne samo nevjernici, nego i kršćani često su zaokupljeni stvarima koje nas udaljavaju od Boga. Sve što zauzima mjesto Boga je idolopoklonstvo. Gledajmo stoga u Isusa, koji je prava Slika Božja (Kološanima 1,15) i koji nas spašava od mračne moći idola (Kološanima 1,13-14).
Autor: Hildert Bronkhorst; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
